London, 6. siječnja 2019.
Slavimo Bogojavljenje. Na početku smo nove godine. Prigoda je to za ulazak u poniznost. Dok molimo za uspješnu novu godinu dobro je sjetiti se da je Isus uspio kroz neuspjeh. Kroz Križ je ušao u Uskrsnuće. Božićni dani govore o Isusovoj poniznosti, malenosti u koju je ušao za nas. O Bogu koji nam je došao u susret u liku djeteta. Ranjiv, izložen, potreban zaštite. Najmanje što možemo učiniti na početku Nove godine jest priznati da imamo potrebu za Bogom i Božjom blizinom. Time stavljamo srce na koljena. Ulazimo u poniznost. Molimo se da Božja ruka bude nad nama. Kako bismo s Bogom išli kroza svoje dane. Kada je Bog s nama, sve izlazi na dobro. Moliti nam je mudrost otvaranja pravih vrata. Ispravnih izbora. Prvo čitanje govori o slavi Gospodnjoj koja se događa kroz Mesijino rođenje. Blago nama ako kroz ovu godinu i na nama bude slava Gospodnja. Nije najvažnije ima li tame oko nas, nego ima li svjetla u nama. Svjetlo u nas donosi živi Bog. U drugom čitanju sveti Pavao govori kako u Božjoj kući ima mjesta za sve narode. U Evanđelju slijedimo tri mudraca na putu poklona Malome Isus. Susrećemo lukavog, surovog i prijetvornog Heroda. I nama je moliti kako bi bili oslobođeni od lukava i prijetvorna srca. Moliti nam je za čisto srce, koje je spremno tražiti, koje se ne umara, niti traži izgovor za odustajanje.
Neka i nas Bog vodio kako je vodio i mudrace malom Isusu. Bili su mudri, ali im mudrost nije bila dovoljna, već im je Bog u snu pokazao pravi put. Samo nam odnos sa živim Bogom može do kraja ispuniti srce…
(Fra Ljubomir Šimunović)