London, 30. prosinca 2018.
Slavimo Svetu Obitelj. Nalazimo se u srcu Božićnog vremena. Ovih smo dana primali i davali darove. Dobro se podsjetiti da je najveći dar je sam Bog koji je postao Božić za nas i koji nam se darovao. Poruka Božića je Božja ljubav. Govori o tome kako smo Božja djeca. Ljubljeno Božje dijete nikada nije samo. Uživa u Božjoj blizini. Zna da mu je Domovina na nebesima. Život nam je na putu. Iz Božjeg smo srca izišli i tamo se u punini svojih dana vraćamo. Molimo zaštitu svete obitelji. Bogu smo zahvalni na duhovnoj obitelji, Crkvi. Knjiga Sirahova nas podsjeća na dužnost poštivanja naših roditelja. U drugom čitanju sv. Pavao veli kako je praštanje ključ svih naših odnosa. Često se opiremo praštanju. Nalazimo svoje razloge kako bi bili teški u praštanju. Želiš li duhovno preživjeti praštanje je nužnost. Praštanjem se oslobađamo otrova. Izlazimo iz gorčine. Oslobađamo se mržnje. Pozvani smo praštati. Isus je postao malo ranjivo dijete i ogolio se za svakoga od nas. U punini vremena je na križu raširio ruke, otvorio srce. Oprostio svakome od nas. Pozvao nas na praštanje, milosrdno, srce, dobrostivost, blagost, strpljivost… U Evanđelju susrećemo dječaka Isusa koji zna gdje mu je mjesto. Vidimo i njegovu i našu majku Mariju koja je čuvala uspomene u svome srcu. I nama je činiti isto. Čuvati uspomene u svome srcu na sve ono dobro i lijepo što Bog čini za nas. Pozvani smo Bogu dati slavu na kraju još jedne godine. Bog je držao ruku nad nama. Imamo nešto na čemu trebamo Bogu zahvaliti. Bog te u pravo vrijeme, zaštiti i gurne naprijed. Mislimo da nam sve pripada, ali sve je Božji dar. Pozvani smo Bogu reći hvala.
Sa snagom i pobjedom u Imenu Isusovu ući nam je u Novu Godinu: Gospodin koji je držao ruku nad nama u prošloj još više će je držati u Novoj godini.
(Fra Ljubomir Šimunović)