London, 3. veljače 2019.
Četvrta je nedjelja kroz godinu. Svaka je nedjelja eksplozija radosti. Vatromet svjetla koji se događa na nebu naše duše. Isusovo Uskrsnuće je u centru svemira i ljudske povijesti. Nedjelja je poziv da gledamo u Gospodina kako bi se razveselili. U prvom čitanju smo čuli potvrdu da nas je Bog poznavao prije nego što smo se nastanili u majčinoj utrobi. Riječ je to upućena Jeremiji, ali i svakome od nas. Bog je računao i još uvijek računa na nas. Ohrabruje nas riječima: Ne boj se. Ne dršći. U drugom čitanju sv. Pavao nas poučava što je to ljubav. Ljubav je više nego emocija. Ljubav je velikodušna, dobrostiva, ne zavidi, ne hvasta se, ne nadima se, nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo, ne raduje se nepravdi, a raduje se istini, sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi, nikada ne prestaje. Učiti nam je jezike ljubavi. Najjasniji jezik ljubavi je žrtva. Darivanje sebe samoga. Isus je darovao sebe za nas i mi smo pozvani davati se jedni za druge. U Evanđelju smo čuli kako je Isus bio neprihvaćen u rodnom Nazaretu. No, on prođe između njih i ode.
Isus je bio odbačen u Nazaretu. Svatko je od nas u nekom trenutku svoga života i svoje povijesti bio odbačen. Isus Krist je lijek za svaku odbačenost…
Idi Isusu u Nazaret i naći ćeš lijek za svoju odbačenost. Pusti da Isus uđe u Tvoju odbačenost, pa nećeš više biti odbačen, nego dragocjen. Čuvati nam se ljutnje i srdžbe. Zbog nje su oni u Nazaretu pokušali ubiti Isusa. Moliti nam je za puninu Božje blizine. (Fra Ljubomir Šimunović)