London, 18. prosinca 2016.
Četvrta je nedjelja došašća. Došašće nam pomaže kako bi se malo pomalo u našem srcu upalilo svjetlo Božje prisutnosti. U našoj tradiciji toliko je lijepih adventskih običaja koji nam pomažu u pripremi za Božić. Čovjek vjere zna da uvijek može započeti. Najvažniji trenutak tvoga života je sada: trenutak u kojem Bog govori tvome srcu. Najbolje tek dolazi. Bog se ne zadovoljava mrvicama. Priprema obilje u budućnosti. Cijela naša ovozemaljska povijest usmjerena je konačnom susretu sa živim Bogom u vječnosti. U prvome čitanju smo čuli navještaj Isusova rođenja. Najprije je upućen poziv da se prestane sa dodijavanjem. Često puta dodijavamo jedni drugima. Tko ti daje pravo dodijavati drugima? Živi u miru. Zahvalnosti. Budi sretan. Bog vidi cijelu sliku. Mi vidimo samo komadić. Božje intervencije u naš život nisu uvijek najugodnije, ali su uvijek najbolje. Pozvani smo Bogu predati svoj život. Isus je Emanuel: s nama Bog. S nama je u svakoj situaciji, osobito kada trpimo. Isus se rodio u trpljenju da bi nas digao na noge, da bi nam osmislio trpljenje. U drugom čitanju sv. Pavao nas naziva miljenicima Božjim. Naše dostojanstvo dolazi od Gospodina. Nitko nam ga ne može oduzeti. Može ga oduzeti sebi dok ga pokušava oduzeti nama. Svi smo mi Božji pomazanici. Na krštenju svećenik svetim uljem pomazuje krštenika podsjećajući ga na kraljevsko dostojanstvo. Pozvani smo i poslani čuvati i svoje i tuđe dostojanstvo. Kršćanin donosi mir tamo gdje dođe. U Evanđelju susrećemo trudnu Mariju. Josip nije znao za anđelov pohod, niti to da je dijete začeto po Duhu Svetome. Josip bijaše muž pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, kaže Sveto Pismo. Onaj tko je pravedna drugoga ne izvrgava sramoti. Josip je išao zaštiti Mariju, čak i onda kada nije znao što je istina. Poziv je to i nama. Koliko smo mi spremni zaštiti svoju ženu, muža, roditelje, djecu, braću, sestre, prijatelje, pa i neprijatelje? Josipu se javlja anđeo koji ga ohrabruje da sebi uzme Mariju i dijete koje nosi, Isusa Krista, našega Gospodina.
Činiš li dobro, Bog će ti biti vjeran. On drži ruku nad tvojim životom, pa makar prolazio kroz poteškoće. Moliti nam je da nas anđeli Božji prate na putu života, kako bi nam pomogli kada smo u poteškoćama, u kušnjama, u sumnjama, kako bi nam progovorili, bilo u snu, ili kroz druge ljude, kako bismo i sami bili anđeli onima koje će nam Bog staviti na put. Moliti nam je za više duha svetoga Josipa, koji je malo govorio, a puno činio, bio dobronamjeran i brižan…
(fra Ljubomir Šimunović)