Pastoralna skrb o Hrvatima u UK

Fra Ljubomir Šimunović, Ponoćka, A

London, 24. prosinca 2016.

Božić je dan drugačiji od svih drugih dana. Dan u kojem slavimo rođenje Isusa Krista, našega Gospodina. Spominjemo se činjenice da je prije 2000 godina Bog postao čovjek. I ovaj Božić je nažalost krvav mnogim kršćanima. Kršćani su i ove godine najprogonjenija vjera u svijetu. I oni su braća i sestre. Trebamo ih se sjetiti u svojim molitvama. Kršćanstvo je jedina vjera u kojoj Bog ulazi u našu povijest tako da se spušta k nama. Isus se rodio kao malo dijete. Ranjivo. Prepušteno na milost i nemilost svojih bližnjih. Rođenje je bilo vezano uz poteškoće. Josip i Marija su putovali iz Nazareta do Betlehema. Rodio se u štali, skloništu za životinje. I tako je ušao u našu povijest. Povijest ljudskog roda. Da bi nam pokazao da mu je stalo do nas. Svakoga od nas. Svi smo mi bili odbačeni, na ovaj ili onaj način. Nema onoga tko nije iskusio kako prijatelji postaju neprijatelji, kako se i u obitelji zna trpjeti. Među nama nema nijedan tko nije trpio, ne trpi i neće trpjeti. Isus Krist je ušao u trpljenje, da bi našem trpljenju dao smisao, unio svjetlo u naš mrak, iščupao nas iz kandži zla. Iako suočen s trpljenjem Isus je susreo ljubav Marije i Josipa, ljubav pastira koji su imali otvoreno srce. U prvom čitanju prorok Izaija naviješta dolazak Kneza Mira. Svatko od nas ima potrebu mira. Sigurnost i mir može samo dati Bog. Treba nam mir. Treba nam Božji blagoslov. Treba mir Europi. Svijetu. Potreban je mir u tvome i mome srcu. Ovo Dijete, koje se rađa, ovaj Isus Krist, On je mir naš. Zato mu dolazimo. Moliti za mir. Mir u svijetu, ali i mir u našem srcu. U drugom čitanju sveti Pavao kaže kako je ljubav Božja spasiteljica svih ljudi. Samo nas ljubav može spasiti. Ljubav se nalazi tamo gdje se počinjemo darivati, kao što je i naš Bog sebe nama darovao, predao se, prepustio, izložio se. Vidimo da zlo postoji. Granica dobra i zla nalazi se u mome i tvome srcu. Svaki dan možemo izabrati dobro, ili pustiti da se zlo nastani u nama. Božja Riječ nas poziva na povratak Bogu kako bi nas Novorođeni Isus Krist očistio da bi mogli biti njegov izabrani narod. U Evanđelju vidimo kako su se pastiri otvorili Isusovu Rođenju. U Isusovu rođenju vidimo toliko surovosti, brutalnosti, nezainteresiranosti, ali i pastire koji u spilji, u malom djetetu, vide Božje djelo, pa se dolaze pokloniti. Želim vjerovati da svatko od nas u svome srcu ima želju da se pokloni Isusu Kristu, da se vrati u djetinjstvo svoje duše, da zamoli Božju blizinu.

Naš hrvatski narod je blagoslovljen Božićem. Toliko prekrasnih pjesama. Toliko predivnih običaja. Toliko topline. Ako imaš otvoreno srce i ti ćeš čuti anđeosku pjesmu, u tvojim očima će se pojaviti sjaj, a u srcu biti mrvicu više mira, na tebe će sići Božji blagoslov, a u tome je smisao Božićnog slavlja…

Evanđelje kaže kako su anđeli pjevali: Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim. Bože daj da budemo i ostanemo miljenici Božji, a onda ćemo moći biti dar i blagoslov jedni drugima…

(Fra Ljubomir Šimunović)