London, 3. studenoga 2019.
I za nas žive ljekovito je moliti se za pokojne. Ljekovito je biti zahvalan. Zahvalnost govori o plemenitosti.
Na zemlji smo na proputovanju. Domovina nam je na nebesima. Na zemlji nema ništa što je vječno. Sve prolazi. Razlog je to da se okrenemo onome tko je vječan. Živi Bog…
Isus Krist koji je uskrsnuo. Pobijedio smrt. On ima lijek protiv bolesti smrti. On ima lijek za sve naše gubitke. Crkva, kršćanstvo, Isus Krist imaju lijek za samoću i smrt. Blago nama ako se u vjeri u Isusovo uskrsnuće sjećamo svojih pokojnika. Prvo nam je čitanje govorilo o Božjoj ljubavi, nježnosti i milosrđu. Mrvica smo u svemiru, ali mrvica koja je izišla iz Božjeg srca, iz Božje ljubavi. Bog se s ljubavlju prignuo svakome od nas. Bog te voli i drži ruku nad tobom. On uvijek daje prigodu novoga početka. I mi smo pozvani ostaviti se zloće i Bogu se vratiti. U drugom čitanju sv. Pavao nas podsjeća da je Bogu stalo da nas učvrsti u našem poslanju kako bi bili plodni i rodni. Evanđelje nam opisuje susret Isusa i Zakeja koji se pretvorio u gozbu Zakejeva obraćenja. Zakej je primio Božju ljubav. Oni koji su mrmljali nisu primili Božju ljubav. I nama je zaželjeti kako bi Božje spasenje došlo u našu kuću. Razlomi srce. Iziđi iz sebeljublja i srebroljublja. Božji pogled će počinuti na tebi.
Ti Gospodine, vidiš našu osamljenost i da trpimo zbog raznih gubitaka, osobito zbog smrti dragih nam pokojnika. Hvala Ti što nas podsjećaš na to da nam je domovina na nebesima, gdje nas čekaju naši mili i dragi. Oslobodi nas od gorčine i suda. Daj nam duha obraćenja kojega je imao Zakej koji je bio spreman podijeliti ono što je imao. (Fra Ljubomir Šimunović)