London, 8. listopada 2017.
Dvadeset i sedma je nedjelja kroz godinu. Današnja čitanja govore o Božjem vinogradu. Bog je onaj koji se brine, ali i onaj koji očekuje plodnost. Prvo čitanje iz Knjige proroka Izaije govori koliko je truda uloženo u vinograd.
Ljudski trud u vinogradarstvu nije usporediv s onim što je Bog uložio u svakoga od nas. Od prvog trenutka do današnjega da svi smo mi na Božjem dlanu. Bog se brine za nas i proviđa ono što nam je potrebno.
U drugom čitanju sv. Pavao nas poziva da ne budemo zabrinuti nizašto. Sv. Pavao je to napisao sa iskustvom svih mogućih nevolja. Kršćanin nije zabrinut. Pozvani smo prihvatiti Božju riječ. Dopustiti da ona uđe u naš život. Svaku situaciju svoga života pozvani smo staviti pred Boga. Sveti Pavao je mogao sebe staviti za uzor jer su mu riječi i djela bili u suglasju. Mogao je to reći jer se obratio, do kraja Bogu vratio. Naš Bog je Bog mira. U Evanđelju smo čuli kako nas Božja riječ upozorava da naše vrijeme na zemlji prolazi. Za života nam je popravljati što se može i mora popraviti. Moliti nam je da budemo plodni i rodni. (Fra Ljubomir Šimunović)