Pastoralna skrb o Hrvatima u UK

Fra Ljubomir Šimunović, 22. nedjelja kroz godinu, A

London, 3. rujna 2017.

Dvadeset i druga je nedjelja kroz godinu. Prorok Jeremija sažima svoje poslanje i svoj odnos s Bogom kroz riječi: Ti me zavede i dadoh se zavesti. Odnos s Bogom odnos je ljubavi i predanja. Odnos s Bogom odnos je koji traje, ne samo cijeli život, nego i cijelu vječnost. Ono što je blagoslovljeno traje. Pripjevni psalam kaže: Tebe žeđa duša moja, Gospodine Bože moj. Suha zemlja treba vodu. Možemo piti ovo ili ono, ali prije ili poslije vraćamo se vodi shvaćajući da samo voda koju je dragi Bog stvorio može utažiti našu zemaljsku žeđ, ali još više nađu nebesku žeđ može utažiti samo živi Bog. Sv. Pavao nas poziva na prikazivanje naših tijela Gospodinu kao duhovno bogoslužje. Tijelo nam je Bog posudio, stoga smo pozvani Bogu ga prikazati. U Evanđelju Isus kaže Petru, ali svakome od nas: Hoće li tko za mnom neka uzme svoj križ i neka me slijedi…

Živimo u vremenu u kojem se križ olako miče: nogometni klubovi ga skidaju s grbova, trgovački lanci sa crkva na svojim proizvodima. Europa se odriče križa, i onda se čudi kada živi u strahu i tjeskobi. Križ je pobjedni znak. Znak da se preko muke, patnje, Velikoga petka ulazi u Isusovo i naše Uskrsnuće.

Pozvani smo danas poljubiti svoj križ. Tvoj i moj križ je sve ono što nas križa, prisiljava da se presložimo i stavimo Boga na prvo mjesto u našem životu. Bog nije dao križ da nas ponizi i uništi nego da po križu budemo ozdravljeni, spašeni, blagoslovljeni, što se događa kada prihvatimo svoj križ. (Fra Ljubomir Šimunović)