Pastoralna skrb o Hrvatima u UK

Fra Ljubomir Šimunović, 16. nedjelja kroz godinu, A

London, 23. srpnja 2017.

Šesnaesta je nedjelja kroz godinu. Svake nedjelje Bog govori našem srcu. Da bi čuli što nam Bog poručuje bitna je i otvorenost ušiju našega srca. U prvom čitanju smo slušali o dobroj nadi koju je sam Bog podario svojim sinovima. Nada je Božji dar. Gledamo li oko sebe ili u sebe možemo se obeshrabriti. Gledamo li u Isusa Krista možemo pronaći nadu i mir. Tako dolazimo i do pokajanja. Po pokajanju ulazimo u oslobođenje i ozdravljenje. Čuli smo da Bog upravlja nama s velikom pažnjom. To nama daje nadu. Oslobađa nas svakog straha i tjeskobe. Duh Sveti se zauzima za nas neizrecivim uzdasima kaže nam sv. Pavao u drugom čitanju. Koliko mu se otvorimo Duh Sveti može disati u nama. Biti vatra koja uništava ono što nije a rasplamsava ono što je dobro. Na zemlji smo na proputovanju. Evanđelje govori o žetvi. Žetva našeg života naša je smrt. Tada će se vidjeti jesmo li bili ili nismo rodni. Evanđelje govori i o neprijatelju koji sije kukolj u naš život. Evanđelje nas poziv na strpljenje. Svima nama treba strpljenja. Nema strpljenja bez trpljenja. Nema strpljenja bez križa. Zato poljubi svoj križ. Križ je pobjedni znak.

Žetva je očaj za kukolj. Žetva je pšenicu početak života. Pšenica postaje kruh. Ispunja svrhu svoga postojanja.

Moliti nam je za plodnost i rodnost kako bi svatko od nas ispunio Božji plan s nama. To je moguće uz Božju pomoć, a u otvorenosti našega srca.

(Fra Ljubomir Šimunović)