London, 3. prosinca 2017.
Prva je Nedjelja Došašća. Kroz četiri tjedna pripremamo se na Božić.
Živimo u vremenu u kojem se kršćanin mora boriti za Božić, kako nam ne bi bio Božić bez Boga. Došašće nam dolazi u pomoć da pripravimo svoje srce za dolazak Isusa Krista u naš život, u našu povijest, u našu obitelj, u naš narod, u ovaj svijet…
Čitanja nam u tome pomažu. U Prvom čitanje iz proroka Izaije čujemo riječi kako je Bog je naš otac: dobar otac, milosrdan otac. Svaki otac može svoje očinstvo staviti pred Boga i tražiti da ga učvrsti u očinstvu, da bude dobar, da bude najbolji otac svojoj djeci. Božja riječ kaže: istina je, grešnici smo, ali istina je da smo mi glina Božja, da je Bog naš otac i da se uvijek možemo svome ocu vratiti a to je i poruka došašća, da Bog uvijek može upali svjetlo u našem životu. O tome govori drugo čitanje. Kršćanstvo je potpuno suprotno od očaja. I zato ove nedjelje molimo da nas Bog oslobodili očaja, osjećaja razočarenja, ogorčenosti, pesimizma, beznađa, jer kršćanin nije beznadnik. Kršćanin je svoj život utemeljio na Isusu Kristu koji je pobijedio smrt. Na kraju smo čuli Evanđelje u kojem Isus, svakoga od nas poziva da se probudimo: pazite, bdijte, jer ne znate kada je čas. Bog nas poziva da se probudimo, da vidimo Božju ljubav u našem životu, da vidimo ljubav naših bližnjih, da vidimo Božju ruku nad nama i nad našim životom, da počnemo biti Bogu zahvalni, da u miru s Bogom i ljudima živimo… (fra Ljubomir Šimunović)
