Pastoralna skrb o Hrvatima u UK

Fra Ljubomir Šimunović, Krist Kralj, A

London, 26. studenoga 2017.

Crkva danas slavi svetkovinu Gospodina našega Isusa Krista kralja svega stvorenja.  34. je ili posljednja nedjelja kroz godinu.  Svako slavlje svete mise, osobito  nedjeljno slavlje svete mise milosna je prigoda da ih smrti prijeđemo u život, iz žalosti u radost, iz slabosti u snagu,  iz bolesti u zdravlje, iz nemoći u moć koju daje Bog… Bog je s nama i On nas prati na putu našega života. O tome danas govori prvo čitanje. Vrlo slikovito. „Ovo govori Gospodin Bog.  Evo me.  Sam ću potražiti ovce svoje. I sam ću ih pasti. Kao što se pastir brine za ovce svoje kad se nađu uza stado raspršeno i ja ću se pobrinuti za svoje ovce i skupiti ih iz svih mjesta u koje se raspršiše u dan oblaka i mraka.“ Bog ide ispred nas. Kaže: Sam ću pasti ovce svoje, i sam ću im  dati počinka. Tko ti može dati počinka? Uz sve poštovanje prema njima, ni tvoja žena ni tvoj muž, ni tvoje dijete, ni tvoji roditelji, ni tvoj nadređeni ni tvoj podređeni, kraljica ni predsjednik države, nitko ti ne može dati počinka. Počinak ti daje živi Bog. Samo se u Bogu možeš odmoriti. Samo Bog može ispuniti tvoje srce.  „Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu, i okrijepiti nemoćnu,  bdjeti nad pretilom i jakom, past ću ih pravedno…“ Tko to od nas nije ponekad izgubljen. Tko to od nas ponekad ne zaluta. Tko to od nas ponekad nije ranjen. Tko to od nas ponekad nije nemoćan.  Tko to od nas ponekad ne luduje kada mu je dobro u životu. Ali i tada Bog drži ruku nad nama. I kada smo slabi i kada smo jaki. Božja riječ nas poziva da Bogu zahvalimo, da mu da kažemo: Hvala ti Bože.  Hvala ti što držiš ruku nad mojim životom, nad životom moje obitelji, nad mojim narodom, nad ovom zemljom, nad  kuglom zemaljskom… Božja ruka bdije nad nama. Zato smo pozvali Bogu zahvaliti na tome.  Nakon toga smo slušali drugo čitanje u kojem kaže sveti Pavao kako je po čovjeku došla smrt po Adamu i Evi, ali po čovjeku Isusu Kristu je došla je pobjeda nad smrću: uskrsnuće! Nedjeljom smo u crkvi jer je Isus Krist  u nedjeljno jutro uskrsnuo. Pobijedio smrt. I smrt nema vlast nad nama.  Potrebno je otvoriti se navještaju  Isusova uskrsnuća.  Isus Krist je Kyrios, Isus Krist je Gospodin. Isus Krist je Kralj, jedini Kralj. Na kraju smo slušali evanđelje koje nas upozorava da se probudimo i da se sjetimo toga da ćemo jednog dana davati račun za svoj život. I blago nama, blago nama ako u našem životu ipak ima više dobra nego onoga što nije dobro. Čuli smo što je mjera dobra i što je mjera onoga što nije dobro. Kaže Isus: „Dođite  blagoslovljeni oca mojega. Primite u baštinu kraljevstvu pripravljeno za vas od postanka svijeta.  Ogladnjeh i dadoste mi jesti. Ožednjeh i napojiste me. Stranac bijah i primiste me. Gol i zaodjenuste me. Oboljeh i pohodiste me. U tamnici bijah i dođoste k meni.“  Znamo da nekada ljudi zaborave ako smo im nešto dobro učinili,  ali ništa zato…  Dobro koje činiš izokrenut će se.  Ponekad će ti se  dobro kao žeravica vratiti natrag na glavu.  Majka Terezija kaže: Nema veze,  svejedno čini dobro… Ako činiš dobro, ono će donijeti ploda.

Neka ljudi i zaborave dobro koje si činio, Bog ne samo da to neće zaboraviti, nego će to biti najvažnije što ćeš u svome životu učini. Evanđelje nam kaže da ono što činimo jedni drugima, u prvom redu svojim bližnjima, mjera je naše vječnosti, karta, ulaznica za nebo.

Moliti  ćemo se da nam Bog pomogne, svakome od nas, ovo vrijeme koje je ispred nas  iskoristimo za činjenje dobra.  U tome neka Bog i meni i vama pomogne. Amen! (Fra Ljubomir Šimunović)