(Uz Evanđelje 25. nedjelje kroz godinu, A; Mt 20, 1-16a)
U napasti smo zbog „podnošenja tegoba dana i žege“ ne vidjeti radost vinograda Gospodnjeg. Znojem svoga svagdana zalijevati berbu Gospodnju znači sudjelovati u velikodušnoj rodnosti koja dolazi odozgor. Bog je onaj koji daje plodnost. Njegova briga prisutna je u svemu što nas okružuje. Od atoma do svemira.
Rad u vinogradu Gospodnjem poziv je na zahvalnost Isusu koji je trs i Njegovu i našem Ocu koju je vinogradar. Trgati grožđe Gospodnje znači brati, blagovati čudesnu raskoš koju nam sam Bog nesebično daruje.
Nije važna ura o kojoj smo ušli. Važno je ne zaboraviti na zahvalnost. Poniznost. Radost što smo svjedoci obilja. Mirisnih plodova koje Dobri Bog daruje. Što je naše postojanje Božji dar. Blagoslovljeni smo kroz mogućnost rada. Činjenicu da Bog ozbiljno računa na nas.
Dobro je sjetiti se da je grozd nastao na mjestu koje je nekoć bilo bolno obrezivano. Tako i naša patnja u svoje vrijeme donosi mirisan rod.
Bili blagoslovljeni poniznom zahvalnošću za obilje koje svaki dan iznova kušamo. (fra Ljubomir Šimunović)