Posts by hkmlondon (Page 24)

Posts by hkmlondon (Page 24)

Milosrđem učvršćeni…

(Uz Evanđelje  2. Vazmene nedjelje C; Iv 20,19-31) Uskrsnuli Isus naš je Gospodin. Ne ostavlja nas u odajama strahova. Ne prepušta nas teroru tuge. Otvara vrata. Dolazi nam ususret. Prilazi nam s ljubavlju. Otvorenih ruku. Probodena srca. Pokazuje nam znakove svoje ljubavi. Poziva nas da svojim životom pokazujemo znakove Njegove ljubavi. Prihvaćajući jedni druge. Praštajući jedni drugima. Podupirući jedni druge. Ljubeći jedni druge u znaku križa. U Godini milosrđa Uskrsnuli Isus dolazi nas učvrstiti u vjeri. Okrijepiti. Iscijeliti rane našega srca. Darovati nam…

Slavnim Križem blagoslovljeni…

(Uz Evanđelje Cvjetnice – C; Lk 22, 14 – 23, 56) U srcu Velikog Tjedna susrećemo se s otajstvom Križa. Otajstvo je to Božje ljubavi, nježnosti i milosrđa. Bog nas ljubi. Do kraja. Bez pridržaja. Vrhunac ljubavi Bog nam je pokazao u Križu svoga sina Jedinca. Križ je naše odredište. Svjetionik u olujama života. Moćno oruđe. Spasonosno oružje. Isus je Križem pobijedio zloga. Uništio smrt. Otvorio nam vrata u život. Križ je sve ono što nas križa. Redimenzionira. Smućuje. Ograničuje. Ponižava.…

Otrova suda oslobođeni…

(Uz Evanđelje 5. korizmene nedjelje – C; Iv 8,1-11) Korizma je milosno vrijeme za napuštanje kamenja osude. Natapanje pustinje. Pranje u potoku milosrđa. Prihvaćenje milosti Božje. Otrov suda zaustavlja naše obraćenje. Zamućuje nam pogled. Čini da iskrivljeno vidimo druge, a postajemo potpuno slijepi za sebe same. Kada osuđujemo druge brutalno previđamo istinu da smo i sami grješnici, potrebni Božjeg milosrđa. Lako je potegnuti kamen. Prozvati. Osuditi. Raznijeti tuđu slabost. Ubiti iznoseći kamenu istinu. Milosrdni Isus kamenja naših osuda pretvara u…

Obratimo se – Bogu se vratimo…

(Uz Evanđelje 4. korizmene nedjelje – C; Lk 15,1-3.11-32) Ulazak u grijeh pogibeljna je i glupa avantura. Odlazak je u to tuđu, opasnu zemlju. Iskustvo grijeha iskustvo je mučne izgubljenosti. Lutanja. Hladnoće. Osamljenosti i ostavljenosti. Otuđujuće prepuštenosti samome sebi. Korizma je blagoslovljeno vrijeme u kojem smo svednevice pozvani na izlazak iz grijeha. Povratak u kuću Očevu. Povratak u domovinu naše duše. Milost Božja kuca na vrata našega srca. Izvor milosti čeka pripravan da nas opere, iscijeli i ojači. Božja ljubav strpljivo čeka…

Plodnošću blagoslovljeni…

(Uz Evanđelje 3. korizmene nedjelje C; Lk 13, 1-9) U korizmenom vremenu slijedimo stope Isusove na putu prema Jeruzalemu. Dobrotom, pokorom i molitvom pripremamo se na otajstvo Muke, Smrti i Uskrsnuća Gospodinova. Korizma je milosno vrijeme pogodno za naše obraćenje. Obratiti znači okrenuti leđa grijehu. Odbaciti idole i napustiti idolopoklonstva. Licem u lice susresti se s Bogom, našim milosrdnim Ocem. U duhu obraćenja prestajemo revno analizirati tuđu grješnost. Postajemo svjesni pogubnosti vlastitih krivih puteva. Izlazeći iz otrova suda nalazimo milosrdnu…

Molitvom preobraženi…

(Uz Evanđelje 2. korizmene nedjelje C; Lk 9, 28b-36) I nama je u svetom korizmenom vremenom s Isusom popeti se na brdo preobraženja. Pronaći nam je mjesto i vrijeme za molitvu. Kroz molitvu i u molitvi ulazimo u iskustvo Božjega Lica. Molitvom s ljubavlju iščitavamo lica naših bližnjih. Prestajemo biti tupo ravnodušni. Počinjemo istinski suosjećati. Iščitavati patnju. Prepoznavati bol. Postajati jedni drugima suputnicima, ali i supatnicima. U molitvi nalazimo svjetlo na putu.  Slijedimo našega Isusa koji je za nas iz…

Blagoslovljen korizmeni hod…

(Uz Evanđelje 1. korizmene nedjelje C; Lk 4, 1-13) Korizma je jako vrijeme. Vrijeme milosno. Vrijeme pogodno za obraćenje. Povratak Bogu. Izlazak iz grijeha. Kušanje Božjeg milosrđa. Prihvaćanje Božje ljubavi. Milosno korizmeno vrijeme pomaže nam pripraviti se za proslavu Pashe, Gospodinova i našega prijelaza iz smrti u život. Kroz korizmu izboriti nam se u našim svagdanjim kušnjama. Napast kruha uvijek iznova kuca na naša vrata. Olako je povjerovati da možemo i moramo osigurati se. Sigurnost dolazi od Gospodina. Samo On milosrdno…

Milost novog početka…

(Uz Evanđelje 5. nedjelje kroz godinu C; Lk 5, 1-11) Isusova nježna briga nikada ne odustaje od nas. Iako smo se „trudili i ništa nismo ulovili“ on nas ne obezvrjeđuje. Pristupa nam s dubokim poštovanjem. Suosjećajno brine naše brige. Vraća nam izgubljeno dostojanstvo. Podiže klonuli duh. Poziva na milost novog početka.  Ne ostavlja nas zapetljane u praznim mrežama naših životnih neuspjeha. Providnosno se brine za nas. Daruje nam potrebno i puno više od toga. Čudesno nas oslobađa od straha. Daruje nam radost.…

Na zavičaju Bogu zahvalni…

(Uz Evanđelje 4. nedjelje kroz godinu C; Lk 4,21-30) Zavičaj naše duše luka je iz koje smo isplovili u more života. Mirisi, boje i okusi našeg početka duboko su upisani u naše postojanje. Čežnjom opečaćeni putujemo svijetom zahvalni za bistrinu izvora iz kojeg smo potekli. Zavičaj naše duše ne čini samo svjetlucava rosa. U naše iskone utkana je i tvrdoća. Suša i žeđ. Vrelina svagdana. Patnja stoimena. Rane kojima smo obremenjeni krenuli u široki svijet. Zavičaj naše duše ne čine samo…