(Uz Evanđelje 12. nedjelje kroz godinu, C; Lk 9, 18-24)
Isusov put – put je križa. Jednostavna je to i prevažna istina. Istina koja oslobađa. Prije ili poslije s njom se susrećemo u punini značenja.
U našem osobnom životnom putu dođe trenutak kada samo po Križu možemo odgovoriti na pitanje tko je Isus za nas.
Isusa susresti znači prihvatiti vlastiti križ. Križ je sve ono što nas križa. Redimenzionira. Sputava. Ograničava. Ukazuje na našu ranjivost. Nedovršenost. Nemoć da sami budemo svoji spasitelji. Ogoljenost…
Samo u poniznosti možemo nasljedovati Isusa u prihvaćanju volje Očeve. Isus je prihvatio svoj križ. Na križu raširio ruke. Otvorio svoje srce. Njegov križ slavni je Križ Uskrsnuloga Gospodina. Njegov grob je prazan. On je Uskrsnuli. Slavni Križ središte je svega. Sve se oko njega vrti. Otajstvo križa razumijeva se u molitvi. Intimi s Gospodinom. Dubokoj blizini. Otvorenosti srca za Božji plan s nama.
U miru nosili svoj životni križ! (fra Ljubomir Šimunović)