(Uz Evanđelje 14. nedjelje kroz godinu, B; Mk 6,1-6)
Isus s ljubavlju, otvorena srca, dolazi u zavičaj. Iako govori mudro i silna su se djela dogodila po njegovim rukama nailazi na mrmljanje, sablažnjavanje i odbacivanje. Na pruženi kruh iscjediteljske besjede slušatelji odgovaraju nevjerujućom kamenom hladnoćom srca.
U trajnoj smo napasti u „prevelikoj“ blizini prezreti dragocjeno blago dara naših bližnjih. Oholo sveznanje o drugima zna zaslijepiti i oduzeti bistrinu pogleda koji prepoznaje dobro. Naviknutost zna roditi bezobzirnu neosjetljivost.
Zavičaj je blagoslovljeni prostor našeg ulaska u postojanje. Mjesto u kojem smo prohodali u majčinoj ruci u korijenu je svih naših putova. Rodni kraj svjetionik je na životnoj plovidbi…
Bili blagoslovljeni živodajnom vjerom! (fra Ljubomir Šimunović)
