(Uz Evanđelje 14. nedjelje kroz godinu, A; Mt 11, 25-30)
U malenosti je umnost i mudrost. Malenost poznaje radosnu zaigranost, ali uključuje i poslušnu poučljivost. Izloženost. Ranjivost. Upućenost na drugoga. Potrebu zaštite.
Malenost je lijek je protiv nadimljuće samodostatnosti. Mudrost koja dolazi odozgor darovana je onima koji se osjećaju malenima. Malenost priznaje istinu da je sve dar koji dolazi od Boga. Maleni se raduju svakom pa i najmanjem daru. Kroz to i sami postaju dar onima s kojim hodočaste kroz svoj svagdan.
Povratak Bogu jedini je i istinski odmor ljeti i zimi. U svako doba i na svakom mjestu. On je Lijek. Mir naš. Sretna luka našeg spasa…
Božja blizina usrećuje. Susret sa živim Bogom odnosi umor i opterećenje. Donosi blagoslov blizine.
Milosrdni Isus poziva nas na poniznost. Sjena njegova križa hlad je u vrelini naše životne borbe. Pozvani smo zagrliti svoj osobni križ. Slavni križ stablo je našega spasa. Pripravljeno za nas od vječnosti. U miru prihvaćen križ našeg svagdana dovodi do blagoslovljenog radošću svijetlog uskrsnog jutra.
S Bogom na blagoslovljeni odmor! (fra Ljubomir Šimunović)
