Suosjećanjem blagoslovljeni…

Suosjećanjem blagoslovljeni…

(Uz Evanđelje 16. nedjelje kroz godinu, B; Mk 6, 30-34)

Život nas umara, iscrpljuje i troši. Napastuje da zbog patnje zaboravimo na ljubav Božju. Isus ne okreće glavu od patnika. Evanđelja su puna njegovih moćnih djela u korist trpećih. Sućutni i dobri Isus poziva apostole na odmor. Kaže da pođu u „u osamu, na samotno mjesto“. Odmoriti se znači vratiti se sebi, bližnjima i živome Bogu.

U životnoj strci lako se zagubiti. Moguće je potrošiti se pod teretom briga. Svagdan zna zaboraviti na blagoslov blagdana. Oči znaju izgubiti bistrinu. Uši se zaglušiti. Tijelo opteretiti. Duša iscrpiti. Duh napuknuti. U velegradu je lako zalutati. Ući u krivi vlak. Sići na krivoj stanici. Biti u krivom filmu…

Isus se sažalio nad narodom „jer bijahu kao ovce bez pastira“. Njega dira naša bol. Dotiče patnja. On je liječnik i lijek. Smisao postojanja. Jedno On može ispuniti naše srce puninom…

Bili blagoslovljeni suosjećanjem! (fra Ljubomir Šimunović)