(Uz Evanđelje 29. nedjelje kroz godinu, A; Mt 22, 15-21)
Farizeji vijećaju kako Isusa uhvatiti u riječi. Opako zaskočiti. Osuditi. Zatvoriti. Ubiti. Time otklanjaju susret koji spašava. Isusove riječi su ljekovite. Rasvjetljuju naš put. Ozdravljaju naše postojanje. Donose mir i radost…
Uhvaćeni u mrežu Riječi Božje spašeni smo iz voda smrti. Oslobođeni straha od smrti slavimo nedjelju, navještaj Isusova Uskrsnuća. U poniznoj otvorenosti slušamo što nam Isus govori. Njegove riječi upućene su nama, ovdje i sada. Velikodušni Isus uči nas darivanju.
Pogled na novčić govori nam o obvezi da „caru dajemo carevo“. Pogledom u svoje srce vidimo vječnu istinu da smo stvoreni na sliku Božju…
Slika živoga Boga utisnuta je u naše postojanje. On je naš izvor. Po njemu postojimo. U njemu jesmo. Iz njegove ljubavi dolazi naš bitak…
Pozvani smo vraćati se svom početku. Bogu od kojega dolazi sve što imamo i po čemu jesmo. On je mir naš. Na ljubav uzvratimo ljubavlju.
Bili blagoslovljeni spoznajom dragocjenosti u Božjim očima. (fra Ljubomir Šimunović)
