(Uz Evanđelje 12. nedjelje kroz godinu, C; Usp. Lk 9, 18-24)
„Što Ti kažeš tko sam ja?“ – Isusovo je pitanje upućeno Tebi i meni. Mogući je odgovor duboko osoban. Ulazi u dno dna istine o nama samima. Prihvaćajući Isusa prihvaćamo Božji plan s nama. Slijedimo Ga na putu u Jeruzalem. Put je to poniženja ali i proslave. Nepravedne osude. Duboke odbačenosti. Mučnog trpljenja. Hladne samoće. Krhke lomnosti. Skršenosti. Tim se putem sigurno stiže Uskrsnom jutru.
Suočavanje s otajstvom trpljenja vraća nas nama samima. Poziva na kupanje u bisernoj bistrini. Oslobađa od iluzije „uspjeha“. Rasterećuje terora idolopoklonstva. Otvara oči duha.
Trpljenje zna sablazniti. Prestrašiti. Osamiti. Patnja je realna. Ogoljuje od svega suvišnog. Pokazuje da nismo sami sebi spasitelji.
Imamo potrebu iscjeljenja Ranjenog Iscjelitelja. Isusa Krista Uskrsloga. Jedinog Gospodina. Njegov Slavni Križ znak je radosti Uskrsnog svjetla. Po Njemu i naše trpljenje postaje spasonosno…
Milošću Božjom prihvatili svoj križ! (Fra Ljubomir Šimunović)
