London, 16. lipnja 2019.
Slavimo Presveto Trojstvo.
Kada na se stavimo znak križa naš um, srce i snagu darujemo Bogu. Naše je znanje kapljica u moru Božjeg znanja. Naše srce nosi samo dio istine o nama. Puninu istine ima Bog. Iako imamo snagu, priznati nam da i ona dolazi od Boga. Pozvani smo Boga proslaviti svojom glavom, srcem i snagom. Tamo gdje jesmo…
Moliti nam je Duha Svetoga da se vrati i da nas prati na putu našega života. U prvome čitanju smo slušali o mudrosti koja dolazi odozgor. Moliti nam je kako bi i mi bili Božja radost. Važno je u svome srcu imati želju da budemo Božja radost i radost jedni drugima. U drugom čitanju sv. Pavao nas podsjeća na nadu koja nam pomaže u našim životnim nevoljama. Čak i kroz nevolje možemo doći Bogu. Sidro nade nam pomaže kako bi brod našega života u olujama bio siguran. Bog razlijeva svoju ljubav po našem ranjenom srcu, kako bi mogli ljubiti jedni druge. U Evanđelju nam Isus govori o svome Ocu ali o Duh Svetome koji će nas upućivati u svu istinu. Naši su odnosi ranjeni i potrebni ozdravljenja. Možeš kupiti kuću, ali ne i odnos sa ženom, mužem, djetetom. Presveto Trojstvo može biti lijek za naše međusobne odnose. Moliti nam je kako bi u našim odnosima bilo malo više ljubavi, poštovanja i mira. Sve nam je odnose staviti pred Boga i moliti da Presveto Trojstvo napravi potrebne mostove, probije tunele, pokrpa rupe, ozdravi rane i da potrebnu snagu kako bi živjeli u zajedništvu…
Gospodine! Danas posebno molimo za naše odnose u obitelji, domovini i svijetu. Uđi u naše odnose. Nauči nas ljubiti i darivati se. Pomozi nam da znamo poštivati jedni druge, da znamo praštati jedni drugima…
(Fra Ljubomir Šimunović)