London, 7. svibnja 2017.
Četvrta je vazmena nedjelja – nedjelja Dobroga Pastira. Molimo za nova duhovna zvanja. U prvom smo čitanju slušali navještaj Isusova Uskrsnuća u Jeruzalemu. Slušatelji sv. Petra su bili duboko potreseni onim što su čuli pitaju što im je činiti. Petar im upućuje poziv na obraćenje. Obratiti se znači promijeniti pravac, ali sada s Bogom ići naprijed. S Bogom ste stiže dalje nego što možemo sami. Gospodin ide ispred nas. Ne samo da je bitno Bogu se vratiti nego i Gospodinu prepustiti putove svoje, kako bi as Gospodin vodio. U drugome čitanju sv. Pavao nas poziva strpljenje u trpljenju. Kršćanin ne izmišlja patnju. Kršćanin pazi da drugima ne nanosi trpljenje. On zna da je patnja dio života i da ponekad nepravedno trpimo. Pozvani smo pred Boga stavljati sve situacije u kojima smo doživjeli nepravdu. Bog će vratiti dvostruko u pravo vrijeme.
Dobrota i milost pratit će mene u sve dane života moga, veli Psalam. Nema pesimizma, gorčine ni ljutnje, samosažaljenja ni tjeskobnih briga, jer dobrota i milost pratit će mene, sve dane života moga, ne zato što sam savršen, nego zato što ljubav Božja ide ispred mene na putu moga života.
Najvažnija stvar je primiti Božju ljubav. Bog te ne ljubi zbog tvoga savršenstva, već te ljubi jer te je iz ništavila pozvao u postojanje, jer si dragocjena i dragocjen u njegovim očima. Evanđelje govori o Božjoj ljubavi i Isusu koji je Dobri Pastir koji čuva svoje ovce. Uzima ih u krilo. Stavlja na rame. Stavlja blizu srca. Zauzima se za njih. Ulazi na vrata. Veli kako je došao da imamo život, i to u izobilju. Moliti nam je da Bog da svojoj Crkvi hrabrih, dobrih, svetih pastira. Neka Gospodin pogleda na svoju Crkvu i nas svećenike i na narod Božji i sve nas okupa u moru svoje ljubavi, nježnosti i milosrđa!
(Fra Ljubomir Šimunović)