London, 30. listopada 2016.
U mjesecu studenom u molitvi se sjećamo naših pokojnih, svih onih koji su nas na bilo koji način zadužili. Božja Riječ u prvom čitanju govori o ljudskoj prolaznosti. Dobro je sabrati se, promisliti nad prolaznošću naših života. Kap rose je prekrasna kad se sunce na nju spusti. Ipak, brzo nestane. Bog nas je pozvao na postojanje. Na zemlji smo na proputovanju. Nebo nam je odredište. Pozvani smo moliti se za pokojne. Bog je pravedan, ali on je i sudac. Crkva nas uči, da se posebno molimo za duše naših pokojnih koji su u čistilištu. To je ujedno i poziv svima nama da za života popravljamo ono što treba popraviti. Kroz čitanja se proteže poziv na obraćenje. Obratiti znači Bogu se vratiti. Bog nikoga ne križa. Uvijek iznova pruža ruku. U prvom čitanju smo slušali o Božjem milosrđu, o onome koji kroz prste gleda na grijehe, kako bismo se popravili. Božja ljubav je vječna, veća od naših slabosti, ograničenosti, umora, poteškoća, nesporazuma, svega onoga, svega onoga što čini pečat naše ljudskosti. Bog je velik. Bog je veći od nas. Sveti Pavao u drugom čitanju kaže da se ne damo uznemiriti. Ono što oduzima mir ne dolazi od Gospodina. Naposljetku smo slušali Evanđelje o Zakeju. Zakej je bio grešnik. Grešnici smo i ja i ti. Zakejevi grijesi su bili svima poznati. Bio je omraženi carinik u službi rimskog okupatora. Prezren od sviju. Zakej je u dnu imao čežnju za Bogom, kao što svako od nas u dnu ima čežnju za Bogom. Iako se popeo na smokvu, Isus ga poziva da siđe kako bi ga ugostio. Isus kuca na vrata našeg postojanja, nesanice, dugova, bilo koje situacije, kad idemo na operaciju, kada su nalazi loši, kada smo na pogrebu, Isus i tada kaže da želi doći k nama. Ne prisiljava nas, kao što ni Zakeja nije prisilio da se promijeni. Ponekad imamo malu vjeru, a velike brige. Koji put su naše brige samo znak da imamo malu vjeru. Što imamo veću vjeru, manje imamo briga. U sred gozbe Zakej je objavio svima kako se promijenio prihvativši Isusa u svoj dom. Polovicu imanja daje siromasima, a četverostruko vraća onima koje je oštetio. Spasenje u naše kuće dolazi kada pokazujemo djela, kao što je i Zakej djelima pokazao svoju vjeru. Njegova je vjera narasla nakon susreta s Isusom. Obraćenje trebaju naši novčići i naša kuća, život, posao, odnosi… Kada susretnemo Isusa onda se sve malo po malo mijenja. Ako je Bog na prvom mjestu, onda i sve drugo, malo po malo dolazi na svoje mjesto. Moliti nam je da se u našem srcu dogodi ono što se dogodilo u Zakejevu srcu, kako bi spasenje ušlo i u našu kuću…
(Fra Ljubomir Šimunović)