Fra Ljubomir Šimunović, 30. nedjelja kroz god. C

Fra Ljubomir Šimunović, 30. nedjelja kroz god. C

Poniznošću od otrova suda ozdravljeni…

Otrov suda uzimamo kada olako upiremo prstom u druge, sudimo, ogovaramo, ocrnjujemo, omalovažavamo, ponižavamo,  sablažnjeni smo nad drugima. Poniznošću smo od otrova suda ozdravljeni…

Poniznost je u prihvaćanju istine. Istina je da smo ovisni o Bogu. Nitko od nas nije započeo svoj život. Nitko od nas nema potpunu kontrolu nad svojim životom. Poniznost je roditeljica svih kreposti.

U prvom čitanju smo čuli kako Gospodin sluša molitvu potlačenoga. Tko je ojađen, blagonaklono će biti uslišan. Molitva poniznog prodire kroz oblake… U godini smo milosrđa. Tražimo Božje lice. Lice Boga koji je blag, pun milosrđa, praštanja. Božja Riječ kaže da je Bog i sudac. I to pravedan.  Pazi na svakoga od nas. Osobito kada trpimo. Nijedna patnja, trpljenje ni suza, nijedna nepravda, ne prođe nezabilježena. Bog dvostruko vraća za svaku nepravdu koju smo pretrpjeli ili prošli. Biblija nam potvrđuje da Bog drži sve pod kontrolom. Starozavjetni Josip najbolji je primjer za to. Od braće prodan. Zbog ljubomore. Postaje rob. Nakon toga, krivo je optužen bačen u tamnicu. Bog drži ruku nad njegovim životom. Dođe trenutak u kojem Bog okreće njegovu sudbinu i on postane upravitelj Egipta, a njegova braća dolaze tražiti hranu od njega. Božja Riječ nas poziva da se odreknemo duha samosažaljenja. Ništa ne treba biti razlogom da budeš slomljen i skršen. Ne znam kakva tragedija da se dogodi, Bog još uvijek drži ruku tobom. Iz samosažaljenje, kuknjava lako se prelazi u ljutnju, mržnju i samo razaranje.  Pozvani smo otvoriti svoje srce Isusu Kristu, koji je Kirios, Gospodin. Za prijeđenu patnju Bog daje dvaput više milosti. Bog te može uzdignuti usred tvojih neprijatelja, ali traži tvoje ponizno srce. Srce koje stavlja Boga na prvo mjesto u svom životu.

U drugom čitanju vidimo sv. Pavla pri kraju životne misije. Prošavši sve i svašta bio je u miru i Bogu zahvalan. Kao što smo i mi pozvani biti u miru i Bogu zahvalni. Na zemlju smo došli s misijom činjenja dobra. Svaki trenutak našega života može biti blagoslovljen.

U Evanđelju susrećemo farizeja i carinika. Farizej, učitelj zakona, posti dvaput tjedno, daruje desetinu prihoda, ali nastavlja iz svih oružja i oruđa udarati po drugima. Kaže evanđelje kako je otišao kući neopravdan. Carinik, iako omraženi javni grešnik, stajao na ulazu moleći: Bože smiluj se meni grešniku. Kaže Isus da je otišao kući opravdan. Carinik je u srcu imao otrov suda. Otrov suda zaustavlja obraćenje Dovoljno je samo nekoliko kapi otrova. Otrov suda imamo kada olako upiremo prsti jedni u druge, olako sudimo, ogovaramo, ocrnjujemo, omalovažavamo, ponižavamo,  sablažnjeni smo nad drugima, a iz kuće smo maknuli sva ogledala, kako se ne bi u njima ogledali. Moliti nam je da nas Gospodin oslobodi otrova suda, a daruje nam duha poniznosti, kako bi bili otvoreni za Božju veličinu, i onda ćemo imati svaki dan, uvijek iznova, na čemu Bogu zahvaljivati.

(fra Ljubomir Šimunović)