London, 30. travnja 2017.
Treća je vazmena nedjelja. Uskrsno vrijeme je najljepše vrijeme. Nikakve koristi od muke, patnje i trpljenja, ako ne dođemo do Uskrsnuća. Obasjani svjetlom Isusova Uskrsnuća i naši uspjesi i neuspjesi imaju pravu mjeru. Kršćanin i kroz neuspjehe uspijeva. On zna da i uspjesi ponekad nose sa sobom poteškoće. Zato sve stavljamo pred Gospodina. Isusova smrt na križu je izgledala kao najveći neuspjeh, ali nije tako i završilo. Isus je treći dan uskrsnuo pobijedivši smrt. Uvijek iznova nam je potreban navještaj Isusova Uskrsnuća, kojeg smo čitali u prvom čitanju. Petar podsjeća slušatelje da su ubili Isusa, ali ide i korak dalje, naviješta im Isusovo Uskrsnuće. U drugom čitanju isti sv. Petar nas poziv da vrijem proputovanja proživimo u bogobojaznosti. Razlog tome je činjenica da smo otkupljeni krvlju Kristovom. Isusovu Uskrsnuću je prethodila smrt na križu. Isus Krist je svakoga od nas unio u svoju muku i ponio na svoj križ, a svojim uskrsnućem dao nam je milost i radost novoga početka. U Evanđelju smo vidjeli prekrasni susret koji se dogodio u Emausu. Iako im se Isus pridružio zbog zatvorenosti srca bilo im je uskraćeno prepoznati ga. Koliko je samo divota u našim životnim povijestima koje ne prepoznajemo. Zaslijepljeni ovim ili onim ne vidimo kako je Bog držao ruku nad našim životom. Isus im strpljivo tumači Pisma. Mole ga da ostane s njima. Prepoznaju ga kod lomljenja kruha, a on im iščezava. Na nedjeljnoj mise se susrećemo kako bi nam se otvorile oči. Možeš imati ovo ili ono, ali kao su ti oči zatvorene, onda si siromah koji nema ništa.
Kada slavimo sv. misu imamo milosnu prigodu da nam se otvore oči, kako bi vidjeli da smo blagoslovljeni, ljubljena Božja djeca, kako Bog drži ruku nad našim životom i uvijek iznova daje mogućnost novog početka. Moliti nam je za otvorene oči i radosno i zahvalno srce!
(Fra Ljubomir Šimunović)