London, 23. travnja 2017.
Druga je vazmena nedjelja – mali Uskrs – nedjelja Božanskog milosrđa. Svaki dan svoga života imamo potrebu navještaja Isusova Uskrsnuća, eksplozije radosti i svjetla koja se dogodila prije 2000. godina i koja je došla do nas. Svjetlo je zasjalo u praznu grobu. Isus Krist je bio mrtav. Treći dan je uskrsnuo. To je radosna vijest. Zlo je svladano. Više nismo robovi straha do smrti. Uskrsna svijeća poručuje da u svojoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti možemo biti s Isusom Kristom Uskrsnulim, jedinim Gospodinom. Imamo potrebu da Isus Krist uskrsne i u našem svagdanu.
Slušali smo prvo čitanje o životu prve kršćanske zajednice. Iako su bili mali i ranjivi na njima se vidjelo da su povjerovali u Isusovo Uskrsnuće. Bili su postojani u zajedništvu i u lomljenju kruha. Zajedništvo je čudo Duha Svetoga. Ako nam nečega treba onda je to zajedništvo. Dolazak na sv. misu jedna je od načina primanje infuzije Božje milosti, kako bi i nas zahvatila ova eksplozija radosti, te da napunjenih baterija možemo živjeti zajedništvo jedni s drugima. Moliti nam je za radost i jednostavnost srca. U jednostavnosti srca možemo ići u susret jedni drugima.
U drugom čitanju nas sveti Petar podsjeća da smo Božji milosrđem po Isusovu uskrsnuću nanovo rođeni za životnu nadu. Kao što majčina utroba prigrljuje dijete tako i nas prigrljuje Božje milosrđe. Na Božju ljubav nam je uzvratiti ljubavlju. Zahvaljujući Božjem milosrđu Isusovo uskrsnuće je i naše uskrsnuće.
Na kraju smo slušali Evanđelje o Isusovu susretu s apostolima i Tomom. Isus apostolima daruje mir. Daruje im i vlast opraštanja grijeha. Toma nije bio u zajedništvu. Stoga ima problem vjerovati. Lako je otuđiti se. Bog ne žele da se otuđimo nego da rastemo u zajedništvu. Isus Tomi daje prigodu novog početka i mogućnost da se dodirom uvjeri. Tomin odgovor je: Gospodin moj i Bog moj. Isus će na to kako su blaženi oni koje ne vidješe a vjeruju. Nedjelja je Božanskog milosrđa.
Svi mi imamo Tomu u sebi. Bez obzira na to Isus dolazi kroz zatvorena vrata, staje ispred nas i daje prigodu da ga dotaknemo. Ne samo da ga dotaknemo nego i da uđemo u njegove rane i njegovo srce i poziva nas da ne budemo nevjerni, nego vjerni.
Za to nam je moliti da ne budemo nevjerni nego vjerni, Bogu i jedni drugima…
(Fra Ljubomir Šimunović)