London, 24. veljače 2019.
Treća je korizmena nedjelja. Korizma je vrijeme milosno pogodno za izlazak iz straha i ovisnosti, oslobođenja od zla i ulaska u dobro. U prvom čitanju svjedočimo Božjoj objavi Mojsiju. Mojsije je 40 godina živio kao bog da bi se nakon toga kroz 40 godina naučio živjeti kao čovjek i tako pripremiti za poslanje koje je Bog imao za njega. I nama je proći taj put. Lako se ukopati i opiti lažnom sigurnošću. Bog je onaj koji jest. Svi mi svoje postojanje dobivamo od njega. U drugom čitanju nas sv. Pavao upozorava da se čuvamo mrmljanja. Mrmljanje znači ne prihvaćanje povijesti koju Bog s nama čini. Bog se može proslaviti u svemu, pa i u našoj bolesti. Mrmljanje i pobuna su vražja a ne Božja posla. Da se to ne bi dogodilo gledamo u Isusa Krista i njegov križ koji nam dolazi u pomoć. U Evanđelju Isus suvremenika kao i nas danas poziva na obraćenje. Na zemlji smo na proputovanju. Jednog dana vraćamo se Bogu. Dok imamo vremena pozvani smo činiti dobro. Bogu se vratiti. Kada se Bogu vratimo vratili smo se i jedni drugima. Evanđelje završava spomenom smokve koja ne donosi ploda. Iako uvijek ne donosimo dobre plodove Bog je milostiv i strpljiv s nama. Blago onome tko vidi da je bez ploda i tko moli da mu Bog da plodnost i rodnost. Moliti nam je: Hvala Ti Gospodine što nas poput Mojsija šalješ u naš Egipat kako bi nas iz njega izveo. Hvala Ti što nas oslobađaš od naših strahova i ovisnosti, što nas štitiš od zla. Molimo Te da nas oslobodiš od mrmljanja. Pomozi nam da ne budemo narod pobune nego slavljenja.
Gospodine, Ti znaš da nismo rodni ni plodni koliko bi mogli i trebali biti. Molimo te za plodnost i rodnost, da svi oni koje susrećemo, u čije živote ulazimo mogu biti blagoslovljeni nama. Amen!
(Fra Ljubomir Šimunović)