London, 9. listopada 2016
Jedan je ruski pisac napisao priču kako je na nebu bilo slavlje na kojem su se dvije kreposti po prvi put susrele, a bile su to: dobročinstvo i zahvalnost. Nerijetko se na zemlji događa da se dobročinstvo ne uspije upoznati sa zahvalnošću. To naravno ne znači da nije dobro činiti dobro.
U prvom čitanju susrećemo kako je Prorok od Namana, kako bi ozdravio od gube, zatražio jednostavnu stvar, da se sedam puta opere u Jordanu. Naman nije vidio smisao toga pranja. Naposljetku je poslušao. I dok se prao očistio se od gube. I nama Bog poručuje da se ne damo prevariti. I dolazak na misu ponekad izgleda kao besmisleno pranje. Vrijeme provedeno s bližnjima izgleda obično. Izgleda atraktivnije biti negdje drugdje. Ukoliko želiš rasti u zajedništvu biti ćeš tamo gdje trebaš biti. Bitno je ono što donosi Božji blagoslov u tvoj život.
U psalmu smo pjevali riječi: Ti snago moja i zaštito. U tebi, moj duh se odmara. Ukoliko svaki dan ponavljaš kako je Bog je tvoja snaga i zaštita, onda će se i tvoj duh u Bogu tvome odmoriti. Odmor u Gospodinu nam je potreban. Samo Bog, koji ti je dao neumrlu dušu može ti dati svoj mir. Zato je Bog naša snaga i zaštita izvor našega mira.
U drugom čitanju sv. Pavao napominje kako Božja riječ nije okovana. Bog uvijek nalazi načina. Čak i onda kada izgleda loše, nije loše. Bog priprema nešto bolje.
U Evanđelju vidimo kako se od deset ozdravljenih gubavaca smo jedan došao zahvaliti. Biti gubavac značilo je silno trpljenje. Tijelo se raspadalo, a to je stanje uključivalo izopćenost iz društva. Koji put i mi prolazimo slična stanja, osobito kada smo u dubokoj patnji, mrtvi, a živi smo. Božja riječ kaže da i tada postoji Isus Krist, koji prilazi, daje ruku, ozdravlja nas. Čupa iz smrti u život. Nema prostora za samosažaljivost niti tugaljivost, kao ni jad ili betežnost. Isus je uskrsnuo, pobijedivši smrt. Uvijek je moguće iz smrti prijeći u život. Svaka je sv. misa prijelaz iz smrti u život. Prijelaz iz smrti u život jedno daruje Isus Krist Uskrsnuli i jedini Gospodin. Nažalost nismo brzi u zahvalnosti i zahvaljivanju. Pozvani smo moliti za dar zahvalnosti. Zahvaliti nam je Bogu na daru života, roditeljima, bili oni na nebu ili na zemlji, braći, sestrama, prijateljima, poslu, prigodama, iskustvu, na svemu što imamo, jer sve je Božji dar. Onaj tko je usmjeren na Boga koji je izvor života vidi Božje darove. Zahvalno srce je blagoslovljeno već ovdje na zemlji. Kao Božja djeca znamo da nam je vječna domovina na nebesima. Molimo za duh zahvalnosti!
(Fra Ljubomir Šimunović)