London, 9. srpnja 2017.
Četrnaesta je nedjelja kroz godinu. Većina našeg vremena vrijeme je „kroz godinu“. I u običnim danima možemo Boga susresti. I u običnim danima možemo Boga slaviti. I u običnim danima možemo Bogu zahvaljivati. Vrijeme kroz godinu puno je milosti Božje za one koji imaju otvoreno srce. U prvom čitanju smo čuli poziv na radost. Svaka nedjelja i svako slavlje sv. mise je prigoda za klicanje od radosti. Vrag nam pokušava ukrasti radost. Prevariti nas, kao što je prevario praroditelje. Svaki dan je prigoda da možemo Bogu dati slavu sa svojim životom. Isus Krist je na magaretu ušao u Jeruzalem. Time nas je pozvao na poniznost. Ponudio je ulazak u odmor svima koji su umorni i opterećeni. Uvjet je za to nasljedovanje Isusa koji je krotka i ponizna srca. Odlazaka na odmor i trošenje novaca ne jamče odmor. Poniznost je preduvjet odmora u Bogu. Biti ponizan znači sebe staviti u drugi, a Bog u prvi plan. Biti ponizan znači biti svjestan da sve što imaš dolazi od Gospodina. Poniznim nas nitko osim nas samih ne može učiniti. Moliti nam je za poniznost, za duh Isusa Krista, o kojem govori sv. Pavao u drugom čitanju, kako bi sam Bog upravljao našim životom i našom poviješću. Tako možemo ući u obećanje dano nam u Evanđelju u kojem Isus poziva sve umorne i opterećene. Poniznost znači prihvaćanje onoga što Bog pred tebe stavlja. Isus nije imao gdje glavu nasloniti veli Evanđelje. Glavu je naslonio na križu.
Moliti nam je da uđemo u sjenu križa Isusa Krista kako bi pronašli odmor i utjehu, oslobođenje i ozdravljenje, blagoslov i odmor u Gospodinu.
(Fra Ljubomir Šimunović)