(Uz Evanđelje 4. nedjelje kroz godinu, B; Mk 1, 21-28)
Isus je jedini osloboditelj. Njegova Muka, Smrt i Uskrsnuće izvor su našeg trajnog oslobođenja. Priznanje sputanosti uvodi nas u poniznost. U poniznoj otvorenosti molimo Našeg Gospodina da nas oslobodi od terora zla. Nerijetko i sami otvaramo vrata vezanostima našeg svagdana.
Isus nas ne ostavlja u našim ropstvima. On koji je rastrgao lance smrti pobjeđuje u našim svagdanjim smrtima…
I onda kada se čini da ne možemo učiniti ništa On sve čini. Upućuje nam riječi života. Sa snagom koja dolazi odozgor naređuje zlu da se makne od nas. Iz tame nas uvodi u svjetlo. Iz tuge u radost. Iz trpljenja u spasenje.
On Ranjeni Iscjelitelj liječi sve rane našeg postojanja. Ulazi u sve predjele našeg bića. Nježnom snagom potiče nas na radosnu ustrajnost. Opasuje nas snagom spasenja.
Bili blagoslovljeni darom slobode! (fra Ljubomir Šimunović)
