Obilnim rodom blagoslovljeni…

Obilnim rodom blagoslovljeni…

(Uz Evanđelje 27. nedjelje kroz godinu, A; Mt 21, 33-43)

U životu pamtimo patnju.  Ona se duboko usijeca u nas. Redimenzionira nas. Podsjeća na to da smo krhka ljudska bića. Sanjiva ali i ranjiva stvorenja. I kada prođe ostanu ožiljci. Podsjetnik na prošla vremena. Urez ranjivosti.

Lijepi dani brže izblijede. Kao da ih nije ni bilo. Tek zahvalnost, bistrina duha, daje sjećanje na veličanstvenost darovanog obilja. Često smo nalik na lozu koja nepravedno samo pamti vrijeme obrezivanja. Zaboravljajući da je to samo bila priprema za kasnije obilje.

Samo očišćeni, okopani, oslobođeni možemo biti otvoreni za rodnost. Ulaziti u blagoslovljenu plodnost. Uživati u obilje darovanosti…

Nasljedovati Isusa. Naš trs. Onog koji nam daruje sokove života. Izvore ozdravljenja. Svjetlost Otkupljenja. On Jedini Uskrsnuli Gospodin naš je osobni Spasitelj i Otkupitelj.

Milošću Božjom (do)nosili obilan rod! (fra Ljubomir Šimunović)