Na Gori osvijetljeni…

Na Gori osvijetljeni…

(Uz Evanđelje 4. nedjelje kroz godinu, A; Mt 5, 1-12a)

Milost je sjesti do nogu Gospodinovih. Slušati očima srca. Moliti da nam Govor na gori osvijetli život. Ugrije srce. Ukrijepi korake. Ozdravi rane.

Svaka riječ Gospodinova donosi život. Iscjeljenje. Rasvjetljenje. Miomirisnu blizinu.

Blago nama dok ne mislimo da sve znamo. Mudrost je Gospodinov dar. Blago nama ako ne damo da nam žalost otruje srce. Gospodin je naša utjeha. Blago nama ako znamo da je blagost snaga i nježnost oružje jakih. Blago nama ako svoje parnice prepuštamo Gospodinu u sigurnosti da će On providjeti. Blago nama ako činimo dobro zbog dobra samog i Gospodina koji je izvor svakog dobra. Blago nama ako svoje srce peremo u Božjoj ljubavi. Bistrinu pogleda zlo nam neće zamutiti. Blago nama ako svoje srce otvaramo miru koji je Gospodinov dar. Blago nama ako imamo Gospodina. Ljudi nam neće moći nauditi. Blago nama ako s Gospodinom putujemo. On se brine za nas. Blagoslivlja nam dom i domovinu.

Blaženstvima bili blagoslovljeni! (fra Ljubomir Šimunović)