(Uz Evanđelje 3. vazmene nedjelje, A; Lk, 24, 13-35)
I nama dok na putu „snuždeni raspravljamo o svemu što se dogodilo“ pridružuje se Isus Krist Uskrsnuli. Iako smo opečaćeni ranama a često i „bezumni i srca spora da vjerujemo“ strpljivo nam tumači Pisma. Otkriva nam ono što nam je skriveno zbog tvrdoće srca. Dan je na izmaku, a On ne odlazi od nas. Ulazi pod naš krov. Sjeda za naš stol. Dijeli našu stvarnost. Daruje nas darom blizine. Blagoslivlja kruh našeg svagdana.
On koji se na križu razlomio za nas lomi nam kruh blagoslova. Otvara nam oči srca da ga možemo prepoznati. Iako iščezava našim očima ostaje duboko u našem srcu…
Nastavlja nas pratiti na našoj životnoj stazi. Uči nas tajni kruha. Poziva nas da se poput kruha lomeći darujemo. Siti nas ispunjavajući nas sobom.
Uči nas prepoznavati ga u običnosti našeg svagdana. Poziva nas da ga susrećemo u slavlju svete mise. Dok nam u sreći susreta gori srce Njegovo tijelo blagujemo sa zahvalnošću.
Ozdravili blagujući kruh s neba! (fra Ljubomir Šimunović)
