(Uz Evanđelje Krštenja Gospodinova, C; Lk 3,15-16.21-22)
Na kraju božićnog vremena zahvaliti nam je na Ljubavi Božjoj koja nam se očitovala u Malenom Djetetu. Bog nas je toliko i tako ljubio da nam je darovao svoga Sina Jedinca. Ljubav je to koja iscjeljuje naše dubine. Rasvjetljuje naš put. Učvršćuje naše korake. Osmišljava naše postojanje. Blagoslivlja naša nastojanja. Ljubav je to koja nas poziva na nasljedovanje. Velikodušnost. Blagost. Darežljivost.
Na kraju božićnom vremena i nama je ponovno ući u krsni zdenac. Prisjetiti se dana krštenja. Trenutka kada smo milošću Božjom postali kršćanima. Zahvaliti roditeljima na čijoj vjeri smo „pripalili“ svjetlo svoje vjere…
Oni koji su nam riječju i životom bili prvi vjeroučitelji zavrjeđuju našu trajnu zahvalnost za sebedarje koje su utkali u naše postojanje.
Od dana našeg krštenja ne prestaje teći izvor koji nas čisti i poziva na obraćenje. Obratiti se, Bogu se vratiti, trajni je plan i program našeg djelovanja
Na svetom krstu Bogu bili zahvalni! (Fra Ljubomir Šimunović)
