(Uz Evanđelje 5. korizmene nedjelje, C; Iv 8, 1-11)
Korizma je milosno vrijeme za napuštanje kamenja osude. Natapanje pustinje. Pranje u potoku milosrđa. Prihvaćenje milosti Božje.
Otrov suda zaustavlja naše obraćenje. Zamućuje nam pogled. Čini da iskrivljeno vidimo druge, a postajemo potpuno slijepi za sebe same. Kada osuđujemo druge brutalno previđamo istinu da smo i sami grješnici, potrebni Božjeg milosrđa. Lako je potegnuti kamen. Prozvati. Osuditi. Raznijeti tuđu slabost. Ubiti iznoseći kamenu istinu.
Milosrdni Isus kamenja naših osuda pretvara u svjetlucavi topli pijesak oproštenja. On Jedini Gospodin nama, zatečenima u grijehu, pristupa s ljubavlju i nježnošću…
Milosrdno nam prilazi. Pruža nam ruku milosrdnicu. Prašta nam. Daruje milost novog početka. Milosrdno nas poziva da ne griješimo više. U grijehu je smrt. Isus je pobijedio smrt. Za njim ići znači svednevice ulaziti u život. On je Život.
Od otrova suda bili oslobođeni! (Fra Ljubomir Šimunović)
