(Uz Evanđelje 6. nedjelje kroz godinu, A; Mt 5,20-22a.27-28.33-34a.37)
Lako je opiti se mišlju da smo bolji, ljepši, vrjedniji, mudriji, pobožniji, pa i pravedniji od drugih. Uz silnu znatiželju blizu nam je i otrov suda. Potreba prosuđivanja i osuđivanja sviju osim nas samih.
Istinska pravednost dar je Božji. Puno je više od samozadovoljnog formalizma. Uključuje duboku poniznost. Svjesnost da sve što imamo i po čemu jesmo kao dar dolazi odozgor od Boga koji je izvor svega. Isključuje hvastanje, nadimanje, prezir i obezvređivanje drugoga…
Istinski pravednik zna da je opran u Krvi Kristovoj. Preporođen njegovim Uskrsnućem. Iskusivši Život otklanja srdžbu koja u sebi nosi žalac smrt. U očima drugoga vidi sjaj neumrle duše. Na licu iščitava stvorenost na sliku Božju…
U Božjoj blizini sve postaje jednostavno. Riječi su mostovi kojima se premošćuju jazovi. U jednostavnosti ljepota je praiskonska. U malenosti veličina najveća.
Bili blagoslovljeni jednostavnošću! (Ljubomir Šimunović)