(Uz Evanđelje 2. nedjelje došašća, A; Lk 3, 1-6)
I nas Ivan Krstitelj u došašću poziva na obraćenje. Povratak Bogu. Žurno i odlučno pripremanje srca za dolazak Sina Božjega. U napasti smo da nam božićni blagdani postanu samo praznici. Srce ostane prazno. Zaustavimo se na izvanjskome. Nikada ne stignemo bitnome.
Sam Bog postao je čovjekom za nas. Isusovo Rođenje slavimo blagdanskom radošću. Radost je to koja dolazi odozgor.
Došašće je milosno vrijeme. Prigodno za rušenja brda naše gorde uznositosti. Ulaženje u poniznu blagost. Ustrajnu molitvu u jednostavnosti srca…
Došašće je milosno vrijeme u kojem Dobri Bog može ispuniti sve provalije našega postojanja. Iscijeliti najdublje dubine naših patnji. U srce nam uliti sigurnost spoznaje kako smo ljubljena Božja djeca. Građani neba na prolazu zemljom…
Pozvani smo i poslani otvoriti svoje srce za susret. S Bogom, bližnjima i sobom samima.
Blagošću Božjom bili blagoslovljeni! (fra Ljubomir Šimunović)
