Posts by hkmlondon (Page 5)

Sebedarjem blagoslovljeni…

(Uz Evanđelje 30. nedjelje kroz godinu, A; Mt 22, 34-40) Kako se ljubi pokazao nam je Isus Krist na Križu. Raširio je ruke kako bi blagoslovio našu životnu stvarnost. Time nam je u svoj jasnoći pokazao put potpunog vršenja Božje volje. Svim srcem – otvorenim i probodenim, svom snagom – pribijenim rukama i nogama, svom pameću – glavom okrunjenom trnovom krunom. On je jedini izvršio „Šema“ – Slušaj Izraele! On Uskrsnuli dolazi nam i ove nedjelje u pomoć svojom blizinom kako…

Slikom Božjom opečaćeni…

(Uz Evanđelje 29. nedjelje kroz godinu, A; Mt 22, 15-21) Farizeji vijećaju kako Isusa uhvatiti u riječi. Opako zaskočiti. Osuditi. Zatvoriti. Ubiti. Time otklanjaju susret koji spašava. Isusove riječi su ljekovite. Rasvjetljuju naš put. Ozdravljaju naše postojanje. Donose mir i radost… Uhvaćeni u mrežu Riječi Božje spašeni smo iz voda smrti. Oslobođeni straha od smrti slavimo nedjelju, navještaj Isusova Uskrsnuća. U poniznoj otvorenosti slušamo što nam Isus govori. Njegove riječi upućene su nama, ovdje i sada. Velikodušni Isus uči nas darivanju.…

Nedjeljom blagoslovljeni…

(Uz Evanđelju 28. nedjelje kroz godinu, A; Mt 22, 1-14) Nedjelja je dan proslave Isusova Uskrsnuća. Navještaj Ljubavi Božje očitovane u događaju Uskrsa. Smrt je zgažena. Više nama ne gospoduje. Jedini Gospodin je Isus Krist Uskrsnuli. On je Kralj. Jedini Gospodin i gospodar. Dolazi nam u pomoć svojom blizinom. Ljubavlju, nježnošću i milosrđem iscjeljuje naše dubine. Rasvjetljuje naš put. Nedjelja je prigoda na podsjećanje kako nam je Domovina na nebesima. Na zemlji smo putnici. Hodočasnici. Putujemo u susret vječnosti. Pozvani smo…

Obilnim rodom blagoslovljeni…

(Uz Evanđelje 27. nedjelje kroz godinu, A; Mt 21, 33-43) U životu pamtimo patnju.  Ona se duboko usijeca u nas. Redimenzionira nas. Podsjeća na to da smo krhka ljudska bića. Sanjiva ali i ranjiva stvorenja. I kada prođe ostanu ožiljci. Podsjetnik na prošla vremena. Urez ranjivosti. Lijepi dani brže izblijede. Kao da ih nije ni bilo. Tek zahvalnost, bistrina duha, daje sjećanje na veličanstvenost darovanog obilja. Često smo nalik na lozu koja nepravedno samo pamti vrijeme obrezivanja. Zaboravljajući da je to…

Božjim obiljem blagoslovljeni…

(Uz Evanđelje 26. nedjelje kroz godinu, A; Mt 21, 28-32) Isus Krist je iz ljubavi došao među nas. Kušao je u punini ljudsku stvarnost. Rodio se kao jedan od nas. Za razliku od nas po rođenju je položen u stvarne jaslice. Već je kao dijete osjetio težinu kruha progonstva i gorčinu tuđine. Radio je svojim rukama. Bio je blag, siromašan, ponizan i poslušan. Živio u jednostavnosti. U punini vremena počinje propovijedati blagu vijest. Navještaj kraljevstva Božjega. Božji plan. Satkan za nas…

Praštanjem blagoslovljeni…

(Uz Evanđelje  24. nedjelje kroz godinu, A; Mt 18, 21-35) Svi se, više ili manje, prije ili poslije suočavamo sa nasiljem i zlom. Ono jedno i drugo za sobom ostavljaju povrede i rane. Zarobljenost. Gorčinu. To nam se ne događa samo s neprijateljima. I bližnji se zna udaljiti, a prije toga mučno nas povrijediti. Blizina nas čini izloženima. Ranjivima. Prijemljivima za duboke povrede. Suočeni sa zlom izloženi smo napasti brzog uzvraćanja istom mjerom. Uhvaćenosti u mrežu nasilja. Ulasku u mučni vrtlog…

Drugim blagoslovljeni…

(Uz Evanđelje 23. nedjelje kroz godinu, A; Mt 18, 15-20) Otajstvo stvaranja uključilo je i otajstvo drugoga. Usmjerenost izlaženju iz sebe. Umjetnost susretanja. Uvijek novog počinjanja. Bog nas je uputio jedne drugima. Stavio u zajednicu. Poslao da stvaramo zajedništvo. Drugi je drugačiji od nas. Obogaćuje nas svojom različitošću. Drugi je naše usmjerenje. Drugi nas može i hoće povrijediti. Raniti. Udariti tamo gdje nas boli. Svaki sukob ostavlja prostor za gorčinu. Gorčina zna začeti mržnju. Mržnja unijeti u smrt. Gubitak nas samih.…

Pobjednim znakom opečaćeni…

(Uz Evanđelje 22. nedjelja kroz godinu, A; Lk 16, 21-27) Križ koji nekoć bijaše mučno mučilo postao je pobjedni znak. Slavni Križ Uskrsnuloga Gospodina. Isus Krist je po Križu spasio svakoga od nas ponaosob. Njegovo slavno Uskrsnuće rasvjetljuje naše postojanje. Slavni Križ rasvjetljava sve naše međuodnose. Premošćuje bezdane. Dovodi do susretanja… Blagoslovljeni Križem možemo Božjom pomoći ulaziti u zajedništvo. Darivati se jedni drugima. Nalaziti snagu za praštanje. Biti milosrdni. Sućutni. Velikodušni. Svaki dan započinjati put svoga obraćenja. Samo Isus Krist…

Misna čitanja 22. nedjelje kroz godinu, A

Prvo čitanje: Jr 20, 7-9 Riječ mi Gospodnja postade na ruglo. Čitanje Knjige proroka Jeremije Ti me, Gospodine, zavede, dadoh se zavesti, nadjačao si me i svladao me. A sada sam svima na podsmijeh iz dana u dan, svatko me ismijava. Jer kad god progovorim, moram vikati, naviještati moram: »Nasilje! Propast!« Doista, riječ mi Gospodnja postade na ruglo i podsmijeh povazdan. I rekoh u sebi: neću više na nj misliti niti ću govoriti u njegovo ime. Al tad mi u…

Na zavičaju Bogu zahvalni…

(Uz Evanđelje 21. nedjelje kroz godinu A; Lk 4,21-30) Zavičaj naše duše luka je iz koje smo isplovili u more života. Mirisi, boje i okusi našeg početka duboko su upisani u naše postojanje. Čežnjom opečaćeni putujemo svijetom zahvalni za bistrinu izvora iz kojeg smo potekli. Zavičaj naše duše ne čini samo svjetlucava rosa. U naše iskone utkana je i tvrdoća. Suša i žeđ. Vrelina svagdana. Patnja stoimena. Rane kojima smo obremenjeni krenuli u široki svijet. Zavičaj naše duše ne čine…