(Uz Evanđelje 4. nedjelje došašća, A; Mt 1, 18-24)
Milosno vrijeme došašća ide vrhuncu: rođenju Isusa Krista. U siromašnoj štalici. Na tvrdoj slamici. Žurno nam je krenuti na put. Još uvijek možemo pripraviti štalicu svoga srca za Gospodinov dolazak u našu osobnu povijest…
U tome nam pomaže sveti Josip. Hranitelj Isusov. On Mariju ne htjede izvrgnuti ruglu. Pun sućutnosti nalazi rasvjetljenje.
Dok nam je kamen u ruci, u revnoj nakani kamenovanja drugih, dobro je sjetiti se vlastite grešnosti. Čuvati nam se kako nam se srce ne bi okamenilo. Bog nas je iz ljubavi pozvao u postojanje. Živimo od Božje brige. Samo Božja nježnost ispunja naše dubine.
Sveti Josip uči nas nježnoj brizi. Osluškivanju anđeoskog vodstva. Djelatnoj ljubavi. Poniznoj predanosti. On svojom zaštitom štiti Domovinu. U njemu svaka naša obitelj može pronaći moćnog zaštitnika…
Brižnošću bili blagoslovljeni! (fra Ljubomir Šimunović)
