(Uz Evanđelje 32. nedjelje kroz godinu, A; Mt 5, 1-13)
Dok se ovih dana sjećamo naših pokojnika i (iako u srcu ako nam nije bilo moguće drukčije) palimo svijeće na njihovim grobovima oči srca usmjeravamo Isusu Kristu Uskrslome. On jedini Gospodin pobjednik je nad smrću. Svjetlo Njegova prazna groba osvjetljava sva počivališta naših voljenih. Naša vjera nas usmjerava iščekivanju ponovnog susreta u vječnosti.
Dok se molimo za naše pokojne učimo se mudrosti ulja u svjetiljki. Tajni žrtve. Trajnom nadolijevanju. Čuvanju. Bdijenju. Molitvenoj povezanosti…
Molitva je borba. Traži ustrajnost. Molitvom punimo svoje svjetiljke. Podsjećamo se da smo pomazanici Gospodnji. Bog koji je ljubav s ljubavlju i nježnošću gleda na naš život…
U njemu naša povijest nalazi svoj smisao. On je izvor mira i milosrđa. Daruje nam svaki novi dan za milost novog početka. Bili budni u iščekivanju Gospodina! (Fra Ljubomir Šimunović)