(Uz Evanđelje 19. kroz godinu – A; usp. Mt 14, 22-33)
Lađa našeg postojanja šibana je valovima straha. Strah paralizira. Oduzima radost. Stavlja pred lice smrti. Čini da trpimo.Unesrećuje. Isus nas nikada ne ostavlja teroru straha. Dolazi nam u pomoć uz riječi: „Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!“ Štoviše, poziva nas da mu poput Petra po vodi krenemo ususret.
Dok gledamo u Isusa iznad svega smo što nam pokušava oduzeti mir…
Kada gledamo u „vjetar “ prepuštamo se zavođenju straha. Tonemo. Dok nam nestaje tlo pod nogama s Petrom iz dna srca zavapimo: Gospodine, spasi me! I iskusit ćemo radost blagoslovljenog iskustva Isusove ispružene ruke. Ruke koja nas čupa iz ralja smrti.
Kušajući blagu i snažnu ruku Isusovu primamo poziv pružanja ruku onima koje susrećemo na hodočašću našeg životnog puta. Ruke su nam darovane za darivanje onoga po čemu postojimo. Kroz darivanje ulazimo u blagoslovljenost svoga postojanja.
Neka nas Isus oslobodi od straha! (Fra Ljubomir Šimunović)
