London, 18. lipnja 2017.
Tijelovo je. Blagdan Presvetoga Tijela i Krvi Kristove. Spominjemo se Isusova darivanja za nas. Isus je prolio svoju krv za nas.

Isus Krist se na križu razlomio za nas. On se nastavlja dijeliti za nas. On nas poziva na lomljenje, dijeljenje.

Brak je blagoslovljen kada se muž i žena lome, daruje jedno drugome. Živimo u vremenu gdje kruh nije preporučljiv za jesti. U Isusovo vrijeme bilo je drugačije. Kruh je bio simbol muke, rada i žrtve. Koliko treba od zrna do kruha. Isus se pretvorio u kruh da bi nas poučio da budemo zahvalni. Kako bi cijenili ono što nam Bog daje. U prvom čitanju Bog poziva Mojsija na sjećanje puta kojim ga je Bog vodio. Sjećati nam se da je Bog držao ruku nad našim životom. Kada dođu nevolje i poteškoće vidi se što nam je u srcu. Naši su uspjesi Božji dar. Bog je onaj koji otvara vrata. U drugom čitanju sv. Pavao nas podsjećao na sudjelovanju u istom kaležu. Poziv je to na molitvu za zajedništvo. U Evanđelju Isus kaže da je blagovanje njegova tijela garancija života vječnog. Sveta Pričest je hrana i lijek. Ona otvara vrata neba. Sam Isus je garancija kako su naši dragi koji su blagovali njegovo tijelo u nebu. Kada naša srca budu u nebu moći ćemo prihvatiti da su i oni u nebu. Dok su naša srca na zemlju teško je prihvatiti da su naši mili i dragi na nebu. Isus je vjeran svojoj riječi. Naši mili i dragi su na nebu, a i mi se pripremamo za nebo. Bog je onaj koji određuje i daje mjeru naših dana. (Fra Ljubomir Šimunović)