London, 24. prosinca 2019.
Slavimo Rođenje Gospodinovo. Svi mi volimo rođendane i darove. Božić nas poziva da postanemo i ostanemo dar jedni drugima. Naš Bog koji je postao Božić poučio nas je kako je radost u darivanju. Velikodušnost otvara vrata Božjeg blagoslova u naš život. Prije dvije tisuće godina u jednoj prezrenoj i okupiranoj zemlji sam Bog postaje čovjekom. Ulazi u povijest ljudskog roda i u našu osobnu povijest. Nudi se. Ne prisiljava. Božić se ne događa po automatizmu. Traži našu suradnju. Bog je postao malo, ranjivo dijete. Pokazao nam je svoju ljubav. Ljubav koja ne prisiljava, ne kažnjava i ne osuđuje, nego kuca na vrata srca. U Betlehemu je bilo dosta onih koji su zbog tvrdoće i hladnoće svoga srca propustili susret sa živim Bogom.
Božić je pun topline i radosti, pohoda, blizine, ali i žurne i važne potrebe da otvorimo svoje srce Novorođenom Kralju i njegovom blagom svjetlu…
Ništa nije i ne može biti prepreka za taj susret. Ne postoji situacija koja je veća od živoga Boga. On je trpio s nama i za nas od samoga početka kako bi nam bio lijek. On je mir i radost, ljubav. Donosi mir. Daje nadu. Novorođeni donosi vjeru koja vodi u život vječni. Slaviti Božić znači imati vjeru koja je dar Božji. Na zemlji smo kako bi jednoga dana stigli u Kraljevstvo Novorođenog Kralja Isusa Krista. Slaviti Božić znači dobiti ulaznicu za nebo… (Fra Ljubomir Šimunović)