Pastoralna skrb o Hrvatima u UK

Fra Ljubomir Šimunović, Bogojavljenje, A

London, 8. siječnja 2017.

Na kraju smo Božićnog vremena. Vrijeme je to puno Božje blizine. Vrijeme u kojem možemo dotaknuti Živoga Boga, koji je za nas postao malen, ranjiv, dostupan da bi ušao u naš život i u našu povijest. Onaj tko čita Božju Riječ neće zalutati. Božja će mu Riječ osvijetliti život. Božja Riječ ima odgovor na svako naše pitanje. Božja Riječ je kadra ozdraviti svako područje našega života. Onaj tko je u savezu sa Živim Bogom na kraju pobjeđuje. Danas smo u prvom čitanju čuli riječi: Ustani, dolazi svjetlost tvoja… Iako su mnoge zemlje zaleđene, ako otvoriš svoje srce vidjet ćeš da dolazi svjetlost. Oko tebe može biti led ledeni, a tvoje srce može biti užareno, ako pustiš da te obuzme sila Duha Svetoga, ne samo da tebi bude toplo, nego da se i drugi mogu ogrijati u tvojoj blizini. Mjera naše ljubavi trpljenje je koje smo spremni darovati. Ljubiš onoliko koliko se daješ. Kada je Bog u našem srcu ono igra i širi se. Bog daje obilje. Dao je svoga Sina za nas. Na početku Nove godine počni zahvaljivati Gospodina. Slavi Gospodina. Imaš na čemu zahvaljivati. Daleko od nas svaka zlovolja ili gorčina. U drugom čitanju nas sv. Pavao ohrabruje na otvorenost drugima. Živjeti s drugima i drugačijima je moguće kada počneš sa sobom živjeti u miru. U Evanđelju smo slušali o tri mudraca koji su se došli pokloniti Isusu, a prije toga su išli kod Heroda, tadašnjeg kralja. Herod je bio slatkorječiv. Rekao je kako se namjerava doći pokloniti djetetu.. Poslao vojsku i dao pogubiti djecu mlađu od tri godine. Herod je bio slatkorječiv, a srce mu je bilo puno otrova. Moliti nam je da Bog očisti naš jezik u ovoj godini, od otrova, od svega što je nepravedno, suvišno, nepravedno, gorko, što nije Božje, da znamo jezik upotrebljavati za blagoslivljanje, dobro, milosrđe, praštanje. Tri mudraca su pronašli štalicu i dijete i poklonili mu se. Svaki Božji dan imaš prigodu susresti se s Novorođenim Isusom kroz male stvari. Za tu mudrost nam je moliti. Mudraci su prinijeli svoje darove Novorođenome.

Možda nemamo zlata, tamjana i smirne, ali imamo svoje rane, poteškoće, strahove, život, svoju povijest… Pozvani smo staviti ih pred Novorođenog. Ako Boga pustimo za kormilo svoga života, nećemo biti rep nego glava. Rep može samo malo mrdati i kukati kako nije na lijepu mjestu. Glava ima dostojanstvo. Bog želi da budemo glava jer nas je stvorio na svoju sliku i priliku…

(Fra Ljubomir Šimunović)