London, 11. ožujka 2018.
Četvrta je korizmena nedjelja. U prvom čitanju vidimo kako je narod Božji bio tvrdoglav. Spreman gomilati zlo na zlo. Na kraju je završio u mučnom ropstvu. Bez obzira na grijeh Božje milosrđe uvijek postoji. Bog nas nikada ne prezire. Bog nas nikada ne ostavlja. Bog nas nikada ne napušta. Bog se nikada ne sablažnjava nad nama. Bog od nas nikada ne miče svoju ruku. Poziv je to i nama. Ući nam je u poniznost kako bismo prihvatili riječi svetoga Pavla iz drugoga čitanja gdje nam kaže da smo spašeni milošću po vjeri. Isus je za nas išao na križ kad smo bili u najgorem izdanju. I dao je život. Prolio je svoju krv. Ušao u smrt. Uskrsnuo u nedjeljno jutro. Sv. Pavao veli da smo Božje djelo stvoreni za dobra djela. Naša života misija nije novac, moć, zdravlje ni uspjeh. Naša životna misija dobra su djela. Ako činiš dobra djela Bog će te blagosloviti i u svemu što činiš. U Evanđelju Isus govori o spasenju koje dolazi po križu. Isus Krist ulazi u smrt za mene i za tebe. Bio je uzdignut na križ. On je uskrsnuli. Pogled na Njegov križ spašava.
Otrov suda nas priječi da gledamo u Križ koji nas spašava. Božja riječ nas poziva da prestanemo suditi jedini druge…
Od nikoga nismo bolji. Isus je bez grijeha. On je nevin. Bog nije poslao sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Dok sudimo jedni druge ne možemo ući u spasenje. Onog trenutka kada imamo milosrđe jedni za druge, onda se milosrđe Božje spušta na nas. Blago nama ako smo danas spremni iz tame prijeći u svjetlost, u zagrljaj Isusa Krista, koji je pobijedio smrt i koji živi i vlada u vijeke vjekova. (Fra Ljubomir Šimunović)