London, 17. studenoga 2019.
Molimo se za žrtve Domovinskog rata. Spominjemo se pokojnih, razaranja u prostoru, ali i ljudskim srcima. Molimo da nas Bog blagoslovi i oslobodi od otrova gorčine…
Prvo čitanje iz proroka Malahije govori o strahotama rata ali i Božjoj zraci koja donosi zdravlje. Tama i smrt nemaju zadnju riječ. Kršćanstvo te tjera naprijed da iziđeš iz tame u svjetlo, iz smrti u život, iz sebičnosti u darivanje. Isus je sunce pravde. On donosi zdravlje. Psalam nas je podsjetio da je Božja uvijek zadnja. Bog je gospodar oluja. On upravlja svemirom. On traži otvorenost našeg srca. On svaki dan proviđa. To nam daje nadu da će se brinuti za nas i u budućnosti. U drugom čitanju sv. Pavao govori o dostojanstvu i potrebi rada. Poziv je to da budemo vrijedi, ali i da se odmaramo i dajemo slavu Bogu. U Evanđelju smo vidjeli kako nas je Isus upozorio na teške događaje ali i zagarantirao svoju blizinu. Bog je zainteresiran za nas. On ne želi našu patnju. Patnja najčešće dolazi od ljudi koji su zloupotrijebili slobodu.
Bog se prigiba k nama. Dolazi nam u pomoć. Isus Krist je bio nevin. On je nevin umro za nas. On je ušao u logore. Bio u Vukovaru, Škabrnji i drugim mjestima stradanja u Domovinskom ratu…
Molimo se za hrvatski narod, ali i za sve druge narode. Božje srce je široko. U njemu ima mjesta za nas, ali i za druge. Molimo posebno za one koji traže tjelesne ostatke svojih milih i dragih, da ih Gospodin utješi i otvori im puteve kako bi svoje mile i drage mogli pokopati.
Gospodine, molimo Te za zraku Tvoga svjetla, kako bi svjetlo Tvoga uskrsnuća taklo sve one koji su u trpljenju, kako bi došli do Tebe koji si svjetlo. Molimo Te za naše pokojne, molimo Te za naše branitelje, molimo Te za naš narod. Oslobodi nas od duha gorčine, kako nas ne bi prevarilo zlo. Molimo Tvoj blagoslov za naš narod, domovinu i cijeli svijet! (Fra Ljubomir Šimunović)