Pastoralna skrb o Hrvatima u UK

Fra Ljubomir Šimunović, 3. nedjelja došašća, B

London, 17. prosinca 2017.

Draga braćo i sestre treća je Nedjelja Došašća. Ova treća Nedjelja se zove i Nedjelja Gaudete što dolazi iz latinskog jezika a znači: radujte se! Naša duša teži za radošću. Jedino Bog može dati radost, odnosno ispuniti naše srce. U prvom čitanju kaže prorok Izaija: Duh Gospodnji na meni je, jer me Gospodin pomaza, posla me blagovjesnikom biti siromasima, iscijeliti srca slomljena; zarobljenicima proglasiti slobodu, sužnjima oslobođenje; proglasiti godinu milosti Gospodnje.  Ako si spreman priznati da ti je srce slomljeno, onda ima netko tko je ranjeni iscjelitelj i tko ti dolazi mu u pomoć i tko te može iscijeliti. Svaki Božić je navještaj Božje milosti, Božjeg milosrđa, Božje ljubavi. Ova jedna rijeka, ovaj jedan izvor,  koji je prije 2000 godina provrio u Betlehemu  dolazi do nas i ove godine onoliko koliko spremni dopustiti da on u našem srcu provre, da natopi naše dubine, da se očistimo, preporodimo, da budemo i Bogu i bližnjima blizu za ovaj Božić. To je svrha došašća i smisao adventa.

Treća nedjelja došašća poziva da se otvorimo radosti, da radost Božja ispuni naše srce.

Bog drži ruku na našim životom cijeli naš život. Slušali smo u drugom čitanju kako nam kaže Sveti Pavao: Vjeran je onaj tko vas poziva: on će to i učiniti. Bog je vjeran kao što je mama vjerna i brine se o svojoj djeci, pa i onda kada više nisu tako mala, kao što je otac vjeran svojoj djeci,  i žrtvuje se, izlaže se za svoju djecu, još više je naš Bog vjeran svakome od nas. Koji smo mi vjerni, koji put i nismo vjerni, a on je vjeran. Onda dalje kaže Sveti Pavao: Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Zašto:  Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu.   Nema samosažaljenja, kuknjave,  mrzovoljnosti…  Ako u drugome vidiš sebe onda ćeš naći načina da budeš blag, milosrdan, nježan, da blizinu daruješ drugome.  Na kraju  smo slušali evanđelje, samo kratko, vidimo svetog Ivana. Znamo da je se Ivan bio snažan, odlučan u pozivanju na obraćenje. Kada ga pitaju je li on Krist: Vidimo svetog Ivana poniznoga, blagoga, koji nema potrebu stavljati se nečim većim nego što je.  Koliko puta mi želimo biti nešto što nismo. Sveti Ivan jasno kaže da nije Ilija isto tako kaže, ne da nije Krist, ne da nije Isus, nego da nije dostojan odriješiti remenje na njegovoj obući.  Vjerujem da nam svima treba malo ove poniznosti, da malo više damo slavu Bogu,  da malo više damo mjesta jedni drugima, da malo više damo mjesta svojoj ženi, svome mužu,  svojim roditeljima, svojoj djeci, svojim prijateljima, da malo više slušamo, a malo manje govorimo, da malo manje obećavamo, a  više izvršavamo. To je poniznost. Ući u istinu. A istina je da smo grešni,  reći da smo slabi, da smo krhki,  da živimo od Božje ljubavi,  ali istina je da nas Bog ljubi, jer je Bog ljubav i da Bog koji je ljubav iz ljubavi dolazi ususret, u zagrljaj. Amen! (fra Ljubomir Šimunović)