London, 19. ožujka 2017.
Treća je korizmena nedjelja. Korizmeno vrijeme je milosno vrijeme puno prigoda za obraćenjem. Budući da smo jedinstveni, jedincati i neponovljivi, poziv na obraćenje također je jedinstven, jedincat i neponovljiv. Svakome od nas upućen je taj osobni poziv kako bi u našem srcu bilo više Boga, a manje nas samih. U prvom čitanju iz Knjige Izlaska susrećemo Mojsija koji se bori s mrmljanjem naroda Božjeg. Mrmljanje je jedan od ozbiljnih grijeha, a koji ne izgleda kao grijeh. U mrmljanje ulazimo kada želimo sve, odmah, ovdje i sada. Djeluje bezazleno, ali je opasno. Narod je kroz mrmljanje gotovo izgubio odnos sa živim Bogom. Zbog mrmljanja su četrdeset godina lutali pustinjom. Korizma je poziv i nama za izlazak iz mrmljanja. U drugom čitanju sv. Pavao nas podsjeća da smo ljubljena Božja djeca, te da je ljubav Božja razlivena srcima našim. Gdje je razlivena ljubav Božja nema mjesta za gorčinu, ni ljutnju, pobunu, ni mrmljanje, jer čega je srce puno, o tome i usta govore. Korizma je milosno vrijeme kojem smo pozvani okupati se bazenu Božjeg milosrđa, kako bi se oprali i preporodili, postali nove osobe, bili blagoslovljeni, kako bi se susreli sa živim Bogom, kao što se u Evanđelju Samarijanka susrela s Isusom. Isus od žene traži vode, da bi joj dao vodu živu, sebe samoga.
Isus Krist, Uskrsnuli Gospodin svakoga od nas tretira s poštovanjem. Traži otvorenost srca, kako bi naše srce ispunio puninom.
Svako se od nas trudi na svoj način, ali samo jedan ima izvor žive vode koji neće presahnuti, a to je Isus Krist, Uskrsnuli i Jedini Gospodin. Ovom se izvoru uvijek možemo vratiti. Svatko od nas ima jednu duboku žeđ u svome srcu koju jedino Bog može ispuniti. (fra Ljubomir Šimunović)