London, 21. listopada 2018.
Dvadeset i deveta je nedjelja kroz godinu. Svaka je sveta misa gozba koju je Bog pripravio za nas. Slavljenje Gospodina je najviše što možeš učiniti nedjeljom. U prvom čitanju prorok Izaija naviješta Isusovu muku. Isus je bio osuđen jer ti i ja trebamo biti osuđeni, a nismo. On je na sebe preuzeo našu osudu, krivicu i sramotu. Ne moramo biti robovi, ni krivnje, ni straha, ni srama. On je platio kartu koja uključuje sve naše potrebe na putu. Ni patnja, ni bol ni muka, ni bolest nema zadnju riječ nad našim životom. Poslanica Hebrejima kaže kako je Isus prodro kroz nebesa i zato smo pozvani čvrsto se držati sidra vjere. Nije Isus rekao da ćemo bez trpljenja kroz život, ali rekao je da će biti s nama u sve dane, do svršetka svijeta. Nikakva nezgoda, nesreća, nikakva neugodnost, pa ni smrt sama nema vlast nad onim tko je svoj život predao Isusu Kristu. Isus je i kroz smrt prošao, da bi treći dan uskrsnuo.
U Evanđelju Isus poziva na put služenja. Služenjem se rješavaju mnogi problemi, a osobito liječi bolest sebeljublja.
U centar svemira se znamo postaviti i u staroj i u mladoj dobi. Bog je u centru, ne mi. Isus Krist je sunce, a ne ti i ja. Ulaskom u poniznost postajemo spremni na služenje, a postižemo i Božji blagoslov. (Fra Ljubomir Šimunović)