London, 2. rujna 2018.
Dvadeset i druga je nedjelja kroz godinu. Slušali smo Božju riječ koja je vrlo konkretna i živa. U prvom čitanju Mojsije poziva narod da sada posluša Božje zakone i uredbe. Sada je vrijeme milosno. Bog sada i u ovom trenutku kuca na vrata tvoga srca. Zato je važno sada, u ovom trenutku otvoriti svoje srce. Ponekad pogrešno mislimo da nas Božje zapovijedi ograničuju. Dobar dio života se bunimo, ali u korist vlastite štete. Božja riječ nas poziva na izlazak iz pobune, a ulazak u slušanje Božjih zapovijedi, jer je to jedini način da uđemo u Božji blagoslov. Kršenje Božjih zapovijedi uvodi u trpljenje. Vršenje Božjih zapovijedi čini nas mudrima i pametnima. Svako područje našeg života može biti blagoslovljeno, uz uvjet povratka Bogu. Moliti nam je za skrušeno srce i snagu vršenja Božjih zapovijedi. Sveti Jakov nas u drugom čitanju podsjeća da svaki dar dolazi od Boga darivatelja. Bog proviđa sigurnost i budućnost. Svaki put kada pomogneš nekome tko je ranjiv iako ti on to i ne zahvalio ili još gore postao ti neprijatelj, ali ni to nije važno. Svaki put kad pomogneš nekome tko je ranjiv ulažeš u banku Božjeg milosrđa i Bog ti to vraća natrag, u trenutku kada ti bude potrebno. U Evanđelju vidimo kako Isusa napadaju, a on ih suočava s njihovim vlastitim nepoštenim ponašanjem i srcem iz kojega izlazi svako zlo. Lako vidimo svoje grijeha, sa svojima je nešto teže. Isusova prolivena krv, muka, smrt i uskrsnuće daju nam moć izlaska iz grijeha. Bog se nama služi iako smo ponekad nalik na razbijeni ili oštećeni vrč. Svi smo mi ranjene posude. Nema onoga tko nije oštećen na ovoj ili onoj razini, nema neku pukotinu u svome postojanju. Bog nas ne odbacuje. On se služi s nama. Možemo upirati u tuđe ili svoje grijehe, a možemo vidjeti da smo svi mi ranjeni, napuknuti, oštećeni, ali da je Bog veći od nas i od naše slabosti. On je uvijek spreman od naših komadića učiniti svoje posebno djelo.
Predati nam je pukotine svoga života Bogu u sigurnosti, da će on koji je Umjetnik svoje djelo a to smo mi, dovesti do punine, sretnog kraja, koji je novi početak.
(Fra Ljubomir Šimunović)