London, 25. veljače 2018.
Druga je korizmena nedjelja. Korizma je milosno vrijeme povratka, Bogu, drugima i sebi samome. U prvom čitanju svjedočimo Abrahamovoj vjeri i spremnosti žrtvovanja Izaka. Abraham je hodajući naučio vjerovati. Ipak, kada je dobio Izaka, toliko se u njega zaljubio da je zaboravio na Boga. Bog od njega traži žrtvovanje Izaka. Abraham je spreman učiniti ono što Bog od njega traži. Riječ o Abrahamu, riječ je o vjeri. Imati vjeru znači Bogu vjerovati. Bogu vjerovati u svome svagdanu, u svojoj povijesti, u svome životu, u situacijama koje udaraju na nas. Moliti nam je za Abrahamovu vjeru, kako bismo s Bogom hodili kroz svoje dane. Sv. Pavao kaže u drugom čitanju, ako je Bog za nas, tko će protiv nas. Bog nije uzeo Izaka, ali je dao svoga Sina za svakoga od nas. On se popeo na Golgotu noseći mene i tebe. Ulazeći u naše bolesti i žalosti, u povijest naše obitelji i našega naroda. Gol, ponižen, zlostavljan, izmasakriran… On treći dan pobjeđuje smrt. I mi možemo ući u njegovu pobjedu i uskrsnuće. Evanđelje nam govori o Isusovu preobraženju na Taboru. Isus ih je preobraženjem priprema na otajstvo Križa. Da bi mogli svoj životni križ prihvatili i nosili potrebno nam je preobraženje. Svaka sveta misa prigoda je za preobraženje.
Molitva je prigoda za preobraženje, ulazak u puninu Božjeg blagoslova…
(Fra Ljubomir Šimunović)